Splitsko-makarska nadbiskupija i grad Split započeli su u utorak devetnicu kojom se svečano pripremaju za proslavu svetkovine svoga nebeskog zaštitnika sv. Dujma. Svečano euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici predvodio je prepozit Metropolitanskoga kaptola u Splitu mons. Nediljko Ante Ančić. U koncelebraciji su bili katedralni župnik don Tomislav Ćubelić i župni pomoćnik don Ante Mateljan. Izravni prijenos mise bio je na Laudato TV – u i putem društvenih mreža.

U prigodnoj homiliji mons. Ančić je kazao kako je Božja riječ živa i djelotvorna, pojasnivši kako nas preko nje Bog poziva na put vjere. „Nekoć je Bog govorio po prorocima, a kad se ispunilo vrijeme, poslao nam je svoga sina Isusa – Utjelovljenu Riječ Božju da nas pohodi i pozove u zajedništvo ljubavi i života. Kako bismo shvatili i prihvatili Božje riječi, potrebno je da Duh Sveti prosvijetli naše pameti i otvori nam srca. Tek tada Božja riječ može odjeknuti u našoj duši i biti nam svjetlo i snaga u svakidašnjem životu“, ustvrdio je.

Stjepan je naišao na ljude tvrda srca koji se opiru Duhu Svetomu i ubijaju proroke. Ali nije se bojao prijetnji, fizičke sile ni same smrti.

Osvrćući se na tekst iz Djela apostolskih mons. Ančić je istaknuo kako je „Stjepan izrastao u prvoj crkvenoj zajednici koja je nastala kao plod Kristova uskrsnuća“. „Prvi kršćani gradili su svoj život i svoje evanđeosko poslanje na četiri stupa: prvi je postojanost u apostolskom nauku, dakle ustrajnost u vjeri, nauku i uredbama što su ih primili od apostola – neposrednih svjedoka Isusa Krista. Drugi je stup kršćanskog života zajedništvo, a treća značajka prve zajednice jest lomljenje kruha. Isusovi se učenici redovito sastaju na slavlje euharistije. Slavili su Kristova otajstva i hranili se kruhom živim koji ih je sve više činio sličnima sebi. I četvrto – ustrajnost u zajedničkim molitvama.

U toj zajednici je duhovno stasao sv. Stjepan, pun Božje milosti i snage. Bog ga je obdario tim darovima kako bi mogao svjedočiti Krista. Stjepan je naišao na ljude tvrda srca koji se opiru Duhu Svetomu i ubijaju proroke. Ali nije se bojao prijetnji, fizičke sile ni same smrti. I dok su ga kamenovali dao je primjer kako umire pravednik – poput Krista na križu koji oprašta svojim mučiteljima“, konstatirao je, dodavši kako nas njegov primjer poziva da u kušnjama i nevoljama svakidašnjeg života ostanemo vjerni Kristu, suprotstavljajući se lažnim naukama.

Naglasio je i kako Isus Krist zna naše slabosti te nam zbog toga sve daruje, poručivši kako je „uskrsli Gospodin u euharistiji prisutan cijelim svojim bićem“.

„Mi se s pravom brinemo za kruh svagdanji i za druge stvari koje su nam potrebne za život dostojan čovjeka. U toj trci i žurbi nerijetko zaboravljamo evanđeosku mudrost kako čovjek ne živi samo o kruhu. Uzimamo duhovnu hranu koja ne zasićuje našu glad, hranimo se onim što šteti našoj duši ili truje naše srce. Svima nama koji smo gladni istine i ljubavi, koji žeđamo za pravim životom, Gospodin Isus dolazi ususret i kaže: ‘Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada’.

Doći Kristu znači slaviti otajstva vjere koja nam je ostavio. U euharistiji sam Bog nam u svome Sinu daje kruh s neba, istinsko jelo za pravi život. Tko se istinski pričešćuje Kristovim tijelom i krvlju izlazi iz sebe, biva preoblikovan u Krista i postaje jedno s Njime, a onda ima i zajedništvo s drugima“, zaključio je.