Hrvatska mreža za beskućnike djeluje na nacionalnoj i međunarodnoj razini, a osnovana je s ciljem unapređenja skrbi o beskućnicima i beskućnicama te drugim socijalno isključenim skupinama. Mreža se bavi pružanjem podrške i pomoći organizacijama koje se bave problematikom beskućništva, podizanjem svijesti i razine informiranosti javnosti te senzibiliziranosti za problematiku beskućništva.

Iz Mreže ističu kako se trenutno najveće prenoćište za beskućnike u Hrvatskoj nalazi u napuštenim vagonima na zagrebačkom Glavnom kolodvoru.

“Po izjavama beskućnika koji dolaze u naš Centar u Branimirovoj ulici, u vagonima boravi oko sto osoba. Prema našoj procjeni ima ih nešto manje, od 50 do 70 beskućnika. No, postoji fluktuacija – jedni odlaze, a drugi dolaze. Spavanje u napuštenim vagonima im se tolerira, no problem je što često ulaze i u one vagone koji su u prometu pa tu dođe do nezgodnih situacija”, rekao je potpredsjednik Hrvatske mreže za beskućnike Zvonko Mlinar.

Mlađih osoba, koje spavaju na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, je oko 20 posto i dolaze iz raznih dijelova Hrvatske!

Mlinar ističe kako se radi o osobama koje su došle iz drugih krajeva Hrvatske gdje ne mogu dobiti prebivalište pa zato dolaze u Zagreb.

“U Zagrebu ponekad nađu neku fiktivnu adresu na koju se prijave, no to nije dugoročno održivo. Izloženi su kontrolama policije na javnim mjestima, a kada oni utvrde da osoba ne živi na toj adresi, ponište im osobnu iskaznicu. Oni bez dokumenata ne mogu ništa”, pojasnio je Mlinar te nadodao kako čak i oni koji imaju osobnu iskaznicu ne mogu tražiti posao bez prijavljenog boravišta u Zagrebu.

“Mlađih osoba, koje spavaju na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, je oko 20 posto i dolaze iz raznih dijelova Hrvatske. Ako se predugo zadrže tamo, najčešće upadaju u probleme s alkoholom i drogom, a često završe i u zatvoru. To je začarani krug iz kojeg je teško izaći”, istaknuo je.

Foto: Hrvatska mreža za beskućnike

Centar za pomoć i podršku beskućnicima u Branimirovoj ulici u Zagrebu djeluje u sklopu Hrvatske mreže za beskućnike.

“Tamo beskućnici i osobe koje su u riziku od beskućništva mogu dobiti potrebne informacije i savjete vezane uz ostvarivanje prava iz sustava socijalne i zdravstvene skrbi. Pomažemo im i u pronalasku posla, a tamo mogu boraviti i koristiti naša računala kako bi napisali i poslali molbe za posao. Također, pružamo i pomoć s ciljem povećanja radnih vještina i kompetencija”, pojasnio je Mlinar.

Potrebno je ljude izvući iz beskućništva, pomoći im da se integriraju i zaposle te da postanu punopravni članovi našeg društva!

“Druga skupina koja spava u vagonima su osobe starije životne dobi. Puno je onih koji bi trebali biti u odgovarajućoj ustanovi socijalne skrbi zbog zdravstvenih razloga i starosti. Nažalost, osviješteni su samo oni koji su u izravnom doticaju s beskućnicima. U posljednje se vrijeme puno radi kako bi se stručna i opća javnost osvijestila. Na tome radimo i mi posljednjih nekoliko godina te pokušavamo ostvariti što više suradnji”, pojasnio je naš sugovornik.

Mlinar ističe kako pomaka u radu s beskućnicima nema upravo zbog sustava koji je, kako kaže, zatrpan papirima.

“Nezamislivo je da je netko na ulici samo zato što nema osobnu iskaznicu. Neshvatljivo je da oni koji odrastaju u udomiteljskim obiteljima ili domu nemaju nikakvu podršku kada postanu punoljetni. Oni tada imaju pravo na minimalnu naknadu od 800 kuna, no to nije dovoljno da se pokriju osnovne životne potrebe”, istaknuo je Mlinar.

Foto: Hrvatska mreža za beskućnike

Beskućnicima je, više od svega, potrebno pružiti podršku i pomoć.

“Smatram da je od davanja hrane i omogućavanja smještaja važnije davanje podrške i pomoći u određenom trenutku. Ne želimo podržavati beskućništvo. Potrebno je ljude izvući iz beskućništva, pomoći im da se integriraju i zaposle te da postanu punopravni članovi našega društva”, rekao je.

U Hrvatskoj mreži za beskućnike zaposlene su dvije osobe, a ostali djeluju volonterski.

“Puno je posla, a nas malo, no Mreža jako dobro funkcionira. Od institucija tražimo samo da se provodi zakon. Naime, svi veliki gradovi i središta županija trebali bi imati organiziran privremeni smještaj za beskućnike. To je omogućeno samo u Splitu, Kaštelima, Zadru, Puli, Rijeci, Karlovcu, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu. To nije dovoljno”, zaključio je potpredsjednik Hrvatske mreže za beskućnike Zvonko Mlinar.

Podsjetimo i da je Hrvatska nogometna reprezentacija beskućnika 25. srpnja prošle godine otputovala na Svjetski kup za beskućnike u Cardiff, glavni grad Walesa. Tom je prilikom za Hrvatsku katoličku mrežu trenerica Helena Babić pojasnila je o kakvom se natjecanju radi te koji su svakodnevni problemi beskućnika u Hrvatskoj.