U njoj se glagoljalo, u njoj je krštena službenica božja Marija Krucifiksa Kozulić, ondje se čuvaju kip svetog Ivana Nepomuka i nosivi stupovi istoimene kapele koja je stajala na mostu na Rječini. Prije svega, u njoj se čuva srce Riječana koji su se utjecali Majci Božjoj i njenom Sinu te pred njezinu sliku dolazili sa svojim zahvalama i prošnjama.
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, u narodu poznata kao Vela crikva ili Assunta, svjedok je povijesti grada na Rječini te je oduvijek bila najvažnija sakralna građevina u Rijeci. U njoj je stolovao Zborni kaptol do 1925. kada je tadašnja isusovačka crkva Svetoga Vida postala katedralom. No, Assunta je bila i ostala središnji bogoslužni centar grada. U njezinoj su se krstionici stoljećima krstile generacije Riječana, a bogoslužje se slavilo na hrvatskom jeziku i glagoljici.
Sa svojim kosim tornjem, poviješću i tragovima kršćanstva iz ranoga srednjeg vijeka, župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci danas je biser kojega treba vrednovati – ne samo u sakralnom već i u opće kulturalnom smislu.
Crkva je izgrađena u jugoistočnome djelu staroga grada, odnosno antičke Tarsatike, na temeljima rimskih termi. Izuzetno kvalitetni kasnoantički mozaici, koji su otkriveni pred njezinim pročeljima upućuju na ranokršćanski kultni prostor iz 5. ili 6. stoljeća.
U obilazak Vele crikve iz umjetničko-povijesnog kuta vode vas Helena Anušić i Damir Tulić, a kamerom bilježi fra Ivan Dominik Iličić.