Prenosimo s portala potresi.info priču majke iz Petrinje:

Lijepi pozdrav,

šaljem ovaj mail kao ponosna stanovnica Petrinje i ponosna Hrvatica zbog onoga čemu sam svjedočila danas, a to je vaš policajac koji mi je tek kasnije htio otkriti da se zove Mišel. Radi u Zagrebu u policiji, a ovamo k nama je došao kao ispomoć zbog nesretnih događaja koji su nas pogodili.

Kad sam jutros išla sa sinom u trgovinu vidjela sam vašeg policajca kako pali svijeću na mjestu stradanja. To me je jako dirnulo, nisam mogla odoljeti da mu ne priđem i kažem kako je to lijepo. Popričala sam s njim i rekla mu o tragediji koju smo doživjeli i kako smo u jednom danu ostali bez svega. Iz razgovora s njim se vidjelo da je pogođen onime što sam mu rekla. 

Kada sam se pozdravljala s njim i krenula prema trgovini pozvao me je i iz novčanika izvadio 320 kuna. Davao mi je da imamo, ali nisam htjela uzeti. Navaljivao je, a onda je novac stavio u džep moga sina. 

Ne mogu riječima opisati koliko me je to pogodilo, a on jadan stoji tamo vjerojatno ni ne znajući koliko će mi to pomoći. Evo i sad plačem dok vam ovo pišem. Ja njega ne mogu nikako nagraditi, ali vam ovo pišem da budete ponosni na njega i dušu koju ima.

Hvala vam,
Ljiljana Andrić