"Nagrada je dobivena zahvaljujući svim vrijednim učiteljima koji su u svome radu spremni dati ono 'malo više' i koji su puno ljubavi unijeli u ovaj projekt. U životu uvijek moramo staviti Boga na prvo mjesto. Kada Njega stavimo na prvo mjesto, onda imamo ljubavi za svoje bližnje, onda su i oni uronjeni u Božju ljubav. Prepustimo se Njemu u ruke, pouzdajući se u Njegovu pomoć. On je taj koji sve nas drži na svojim rukama", istaknula je urednica redakcije dječjeg programa Hrvatskoga katoličkog radija i dobitnica Godišnje nagrade za novinarske radove koji promiču vrijednosti obrazovanja Snježana Kirinić Grubić.
Urednica redakcije dječjeg programa Snježana Kirinić Grubić od samih je početaka u zajedništvu s kolegama izgrađivala Hrvatski katolički radio. Na njezinom je radnom stolu u redakciji uvijek puno papira jer, uz novinarski i urednički posao, radi i kao tajnica programa HKR-a. Naša Snješka u redakciju uvijek ulazi s velikom osmijehom na licu i teško je “ne zaraziti se” radošću koju donosi. Uvijek je spremna pomoći, saslušati, savjetovati, pojasniti – sve to uz jako puno strpljenja! Njezinim se šalama uvijek od srca nasmijemo, a rado se prisjeti i s mlađim kolegama podijeli sjećanja na bogatu povijest našega Radija.
Na HKR je došla u studenome 1996. kada je na mjestu ravnatelja i glavnog urednika bio pokojni fra Mirko Mataušić. On je okupio tim ljudi, zahvaljujući kojima je 1997. HKR počeo s emitiranjem, te omogućio slušateljima iz cijele Hrvatske i svijeta da svakodnevno, sve do danas, plove valovima “dobrog radija za dobre ljude”.
Srednjoškolsku ljubav prema novinarstvu uspjela sam ostvariti na HKR-u!
“Na HKR sam došla s ciljem naviještanja Evanđelja. Bila sam aktivna u svojoj župi, no htjela sam učiniti i korak više. Kada sam čula da će se pokrenuti HKR, željela sam znati o čemu se radi. Fra Mirko nas je nastojao rasporediti prema našim interesima i omogućiti nam rad u onoj redakciji koja nas je najviše zanimala. Prošla sam sve programe – od informativnog, kulturnog, vjerskog, dječjeg”, prisjeća se Snježana.
Srednju školu, Centar za odgoj i obrazovanje u kulturi, završila je u Zagrebu baš kao i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je stekla zvanje profesora povijesti i češkog jezika i književnosti. Nakon studija nekoliko je mjeseci radila kao novinarka na Hrvatskoj televiziji u redakciji religijske kulture za emisiju “Mir i dobro”, a nakon toga je godinu dana radila kao odgajateljica u Češkoj usavršavajući jezik. Po povratku u Hrvatsku radila je i kao učiteljica i profesorica u osnovnoj školi te gimnaziji u Velikoj Gorici.
“U srednjoj sam školi završila smjer ‘Suradnik u sredstvima javnog informiranja’ i već sam se tada usmjerila prema novinarstvu. Tada sam započela s prvim novinarskim zadacima – izvještavala sam s tržnice o cijenama voća i povraća te pisala u jednom listu za mlade. Na četvrtoj godini studija paralelno sam upisala i studij Novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i apsolvirala. No, kada dobijete jednu diplomu u ruke, onda druga više nije toliko bitna. Srednjoškolsku ljubav prema novinarstvu uspjela sam ostvariti na HKR-u”, rekla je Snježana.
Što se tiče rada u programu za djecu, Snježana ističe kako je najviše zahvalna svome prvome uredniku, pokojnom Joži Prudeusu, koji ju je naučio kako s puno ljubavi raditi svoj posao.
Jako smo se koncentrirali na obrazovanje, a zanemarili odgoj!
“On je bio moj veliki uzor i učio me poslu. Bio je profesor po struci i jedan od utemeljitelja škole za nadarenu djecu u Novigradu – škola stvaralaštva ‘Novigradsko proljeće’. Znao je kako privući i nasmijati djecu. Njegovo geslo je bilo: ‘Onaj tko se ne smije, ne smije ući u razred’. Smatrao je da učitelj mora biti vedar i veseo, da mora razumjeti djecu i imati srca za njih, da ono što radi mora raditi s ljubavlju”, naglasila je.
Za dodjelu Godišnje nagrade za novinarske radove koji promiču vrijednosti obrazovanja, koja se provodi uz potporu Grada Zagreba i partnerstvo Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu, ove je godine prihvaćeno pet radijskih i dva televizijska novinarska rada koja tematiziraju koncept “privrženosti”. Među kvalitetnim i raznovrsnim sadržajima, istaknula se njezina emisija “Školski sandučić” za koju je i nagrađena.
Ta je emisija na valovima HKR-a “plovila” 20 godina, od 1999. do 2019., a Snježana ističe kako je uvijek nastojala obraditi različite teme i zanimljivosti vezane uz školska događanja.
Ova je priča započela jednim telefonskim pozivom!
“Često su me učitelji iz različitih škola pozivali u goste pa bih odlazila snimati na teren. U emisijama sam pratila blagdane i liturgijska vremena – Božić, došašće, korizmu, Uskrs, Duhove. Nastojala sam govoriti o temama koje djecu zanimaju kao što su prijateljstvo, poštovanje, žrtva. Željela sam kroz emisiju promicati vrijednosti, ono što smatram da bi svatko, već od najranije dobi, trebao ugrađivati u sebe kako bi jednoga dana bio osoba koja će imati srce za druge, a ne samo za sebe”, rekla je.
Snježana ističe kako ima jako dobru suradnju sa školama, učiteljima i vjeroučiteljima diljem Hrvatske jer, uz sve ostalo, uređuje i vodi emisiju natjecateljskog karaktera “Pametna pitanja za pametne glave”. Tako je cijela ova priča i započela jednim telefonskim pozivom.
“Nazvala me vjeroučiteljica Marija iz OŠ Nikole Hribara u Velikoj Gorici i pitala želim li doći i popratiti projekt na kojem su tada bili radili. Predložila je da dođem, zabilježim i ispričam priču o tome projektu. Te sam godine radila jako puno emisija tjedno, čak šest obveznih, a nekad se taj broj znao popeti i do osam emisija tjedno. Trebala sam dobro uskladiti odlaske na teren i rad iz redakcije”, ističe Snježana. No, za dobru priču vremena se uvijek nađe.
“Nakon dva i pol tjedna dogovaranja, jednog sam dana rekla: ‘Sutra dolazim’. Sjećam se da sam dugo bila na Radiju, kasno sam došla kući i s nogu nešto pojela, sjela u auto i otišla na teren snimati”, prisjeća se Snježana, govoreći kako je to bio početak jedne lijepe priče koju je trebalo ispričati.
Zbog svih obaveza koje je tada imala, priznala je Snježana, nije se uspjela dobro pripremiti za snimanje emisije. No, Bog je bio s njom na tome putu!
“Nisam znala o kakvom se projektu radi, jedino što sam znala je to da je projekt povezan s Ivanom Brlić-Mažuranić. Dok sam se vozila autom do škole molila sam: ‘Dragi Bože, ti znaš da se nisam stigla pripremiti, ne zbog svoje lijenosti, već zbog nedostatka vremena. Ti znaš da nemam pojma o čemu ćemo razgovarati, a nisam stigla pripremiti ni pitanja – a priprema pitanja znak je poštovanja prema onome što radimo. Molim te, Ti ovo vodi'”, rekla je Snježana.
To su razgovori koji čovjeka vesele – puno možemo naučiti od djece!
U školi su je dočekale učiteljice, majke i djeca te joj ispričali priču o projektu “U školi čitamo mi, s ljubavlju Brlićku svi”. Projekt je uključivao čitanje lektire na djeci prihvatljiviji način od uobičajenog čitanja, a uključeno je bilo nekoliko razreda različitih uzrasta djece, zatim nekoliko učitelja, roditelja te čak i djelatnica cvjećarne u blizini škole. Projekt je, uz čitanje, obuhvatio i likovnost te glumu.
“Djeca su lektiru obradila na način da su prvo pročitali knjigu Šuma Striborova, a zatim dobili istraživačke zadatke. Morali su istražiti život Ivane Brlić-Mažuranić – koliko je djece imala, što je sve napisala, gdje je živjela. Nakon toga su organizirali kostimiranu dramatizaciju Šume Striborove. Nabavili su kostime, i učiteljicama su se šivale haljine, a šešire im je izradila jedna gospođa koja ima cvjećarnu u blizini škole. Također, jedna je majka napravila tortu samo za tu priliku”, ističe Snježana.
Onda su, govori nam Snježana, organizirali večernji program za roditelje. Poslije su se još održale i likovne radionice na istu temu, a uoči obilježavanja rođendana naše najpoznatije spisateljice bajki za djecu, 18. travnja, pripremili su izložbu tih radova pod nazivom “Šuma Hribarova – naša bajka”.
“Sve su mi to ispričali u sklopu te emisije. Ispričali su i cijelu Šumu Striborovu – svako je dijete ispričalo jedan dio priče. Išli su redom, od početka do kraja, kako bi naše slušatelje, koji su možda davno pročitali tu bajku, podsjetili i zainteresirali. Mi nekada bolje poznajemo djela Hansa Christiana Andersena, s kojim sam i započela emisiju jer se ona emitirala neposredno nakon njegovog rođendana. Za Brlić-Mažuranić kažu da je ona naš ‘hrvatski Andersen’, no nažalost, njezina djela kod nas nisu toliko poznata kao njegova”, pojašnjava Snježana.
Uvijek sam željela raditi s djecom koja su nadarena!
Snimanje radijske emisije za djecu je zasigurno bio poseban doživljaj, a kako Snježana i sama voli čitati, za nju je snimanje emisije takvoga sadržaja bila dobitna kombinacija. Ističe i to kako su djeca bila prekrasni sugovornici.
“Djeca su bila prekrasna. Majka sam dvojce sinova. Jedan baš i ne voli čitati, a drugi čita, ali ne mogu baš reći da je uronjen u svijet bajki i priča. Kada sam došla na snimanje, shvatila sam da su to djeca koja uistinu vole čitati. Kada mi je jedan dječak rekao da više voli čitati nego gledati televiziju i igrati igrice na računalu, osjetila sam da sam na svome terenu. Bili su prekrasni sugovornici – pričali su mi u čemu su sve sudjelovali, koje su likove glumili i što su crtali”, prisjeća se Snježana s osmijehom na licu.
Kako je po struci profesorica povijesti i ima iskustvo rada u školi, rad s djecom neizmjerno je ispunjava i nadahnjuje.
“Uvijek sam željela raditi s djecom koja su nadarena. Veseli me vidjeti njihove velike zainteresirane oči koje ‘grizu’ sve što vide. Kada odlazim u škole snimati emisije s djecom, učitelji uglavnom odaberu i pripreme učenike za razgovor. To su razgovori koji čovjeka vesele – puno možemo naučiti od djece! Ona su neiskvarena, onakva kakve ih je Bog stvorio. On želi da i mi budemo kao oni jer ‘ako ne budemo kao djeca, nećemo ući u kraljevstvo nebesko'”, ističe Snježana.
Nažalost, ističe Snježana, dječji su programi često zanemareni jer nisu financijski isplativi, a odgoj je jako važan i zato bi se puno više trebalo ulagati u takve sadržaje.
“”Odgojno – obrazovnih programa trebalo bi biti puno više u medijima. Formacija mlade osobe u najranijim danima je temelj, a poslije se radi o nadogradnji. Jako smo se koncentrirali na znanje, a zanemarili odgoj. Roditelji se nemaju vremena baviti s vlastitom djecom jer su preopterećeni poslom i onda tu odgovornost prebacuju na školu. Škola je, s druge strane, stavila prevelik naglasak na obrazovanje, a zanemarila odgojnu dimenziju. Tu smo u problemu i ne radimo na temeljnim vrijednostima – onim četirima riječima, koje se spominju i na kraju moje emisije, a to su: molim, hvala, izvoli, i oprosti”, pojašnjava Snježana.
To i je smisao svega – s dobrim pričama potaknuti ljude da se pokrenu!
Tijekom više od 20 godina rada na HKR-u uređivala je brojne emisije. Danas uređuje i vodi emisije “U zdravlju i bolesti”, već spomenutu “Pametna pitanja za pametne glave”, do nedavno “Na valovima dobrote” te je tajnica programa HKR-a.
“Zadnje dvije godine radila sam na emisiji ‘Na valovima dobrote’ u kojoj smo donosili priče o dobroti različitih ljudi. Kako se emisija ‘Školski sandučić’ više ne emitira, kada me iz škola nazovu s prijedlogom priče humanitarnog karaktera, rado ih ugostim u toj emisiji. Također, radim na koordinaciji cijeloga programa HKR-a. U dogovoru s glavnim urednikom pripremam raspored emitiranja programa. Dakle, sve ono što naši slušatelji čuju ‘prođe kroz moje ruke’. Sve to bilježim kako bi kolegama bilo lakše pratiti raspored. Greške se događaju ,ali na greškama se ući”, govori Snježana.
Rad s djecom ipak je najviše ispunjava. Snježana naglašava kako ju veseli kada vidi da učitelji s ljubavlju rade svoj posao i spremni su dati malo više od onoga što se od njih očekuje.
“Kada dođem u školu i vidim djecu i njihove velike oči željne znanja, oči koje iskre dobrotom i radošću – to mi daje snage kada sam umorna i potakne me da idem dalje istim smjerom. Djeca danas sve manje vole čitati i tu je radio u prednosti. Slušajući radio, djeca mogu paralelno raditi još nešto. Djeca su danas puno sposobnija nego što smo to bili mi. Meni je bila potrebna tišina za rad, a moj sin može raditi pet stvari istovremeno dok mu radio svira u pozadini”, ističe naša urednica.
Uvijek možemo dati malo više od onoga što je najnužnije!
Naša urednica redakcije dječjeg programa smatra kako je u dječje programe potrebno uvrstiti što više edukativnih i zanimljivih materijala u kraćim formama s puno glazbe te kako djeca najviše vole slušati svoje vršnjake.
“Potrebno je odlaziti u one škole u kojima su učitelji i vjeroučitelji uspjeli u razredu stvoriti atmosferu prijateljstva i pomaganja među djecom, uključujući i djecu s poteškoćama. Takve priče se trebaju čuti. Mediji imaju čudesnu moć, a kada netko čuje neku lijepu priču – onda to i njega potakne na djelovanje”, ističe Snježana.
Kada je dobila poziv za Pragminu godišnju nagradu za novinarske radove koji promiču vrijednosti obrazovanja, Snježanu su potaknuli da obavijest o glasovanju pošalje školama i učiteljima s kojima je surađivala. To je i učinila…
“Poslala sam obavijest jednoj učiteljici razredne nastave iz Metkovića. Kada je poslušala emisiju, oduševila se njezinim sadržajem. Rekla je: ‘Ovo je odlična ideja’. Kako je to bilo vrijeme izolacije zbog koronavirusa i nastava se nije odvijala u školi, rekla je: ‘Čim se vratimo u školske klupe, sa svojim ću učenicima na sličan način obraditi neku lektiru’. To i je smisao svega – s dobrim pričama potaknuti ljude da se pokrenu. Uvijek možemo dati malo više od onoga što je najnužnije. Ljubav je iza svega. Ljubav čini čuda. Kada imamo ljubavi za svoju obitelj i za ono što radimo, onda uistinu možemo činiti čuda”, naglašava Snježana.
Kada imamo vertikalu s Bogom, onda sve dođe na svoje mjesto!
Nagrada je dobivena zahvaljujući svim vrijednim učiteljima koji su u svome radu spremni dati ono ‘malo više’ i koji imaju puno ljubavi – a tu ljubav prepoznaju djeca, ali i roditelji, kaže Snježana.
“Nagrada nije moja, jer nje ne bi ni bilo da nije bilo vrijednih ljudi koji su puno ljubavi unijeli u ovaj projekt. U životu uvijek moramo staviti Boga na prvo mjesto. Kada njega stavimo na prvo mjesto, onda imamo ljubavi za svoje bližnje, onda su i oni uronjeni u Božju ljubav. Kada imamo vertikalu s Bogom, onda sve dođe na svoje mjesto. Prepustimo se Njemu u ruke, pouzdajući se u Njegovu pomoć. On je taj koji sve nas drži na svojim rukama”, zaključila je Snježana Kirinić Grubić.
Poslušajte nagrađenu emisiju “Školski sandučić” o projektu “U školi čitamo mi, s ljubavlju Brlićku svi”.