Morović je naselje u Srijemu u Vojvodini, udaljeno 15 kilometara južno od Šida. Izgrađen je na obalama rijeka, Bosuta i Studve koje su premošćene s četiri mosta. U centru mjesta, Studva se ulijeva u Bosut. Na samom ušću je uzvišica na kojoj se nalaze ostaci pravog grada, utvrde koja je tu podignuta još u vrijeme Rimljana.

Na groblju je stara velika crkva Uznesenja BDM. Prvotno je na romaničku crkvu u 14. stoljeću dograđena gotička lađa sa zvonikom.

Morovićki arhiđakonat prvi put se spominje 1239. U povelji pečuški biskup Bartol spominje bezimenog arhiđakona de Marchia. Za vrijeme papinske kolekte 1332. – 1334. spominje se arhiđakon Grgur, godine 1393. arhiđakon Benedikt, a 1438. arhiđakon Šimun. Morovićki arhiđakonat najljepše je cvao za vrijeme arhiđakona Grgura oko 1330. godine u kojem se nalazilo četrdesetak župa. 

Morovićka prepozitura osnovana je zbog prodiranja bogumilskog krivovjerja iz susjedne Bosne u Morovički arhiđakonat. Papa Ivan XXII., držeći da sve treba dopustiti što je dobro i korisno napretku vjere u pismu od 1. svibnja 1414. rektora crkve u Moroviću i njegove nasljednike ukrasio je titulom prepošta i dao mu široku jurisdikciju nad svi rektorima ostalih crkava. Izuzeo ga je ispod vlasti pečuškog biskupa. Učinio je sve što je Ivan od Morovića tražio. Drugim pismom od 31. kolovoza istog rektora i njegove nasljednike izuzeo je od svake jurisdikcije ostrogonskog nadbiskupa i pečuškog biskupa. Morovićki prepošt je primjer aktivnog i potpunog izuzeća (exemptio activa et totalis) koje se inače vrlo rijetko davalo. Prepozitura je trajala 82 godine (1414.-1496.). Kad su morovićki velikaši  izumrli, njihove posjede preuzeo kralj Matija Korvin. Naslov prepoziture oživljen je 1878. godine, a 1879., nakon mnogo godina imenovan je morovićki prepošt Josip Torocsik.  

Morovićki arhiđakonat spominje se 1239. Za pretpostaviti je da je već prije toga u Moroviću bila župa. Prema Gašiću počeci morovićke župe sezali bi u 11. ili 12. stoljeće. Predaja svjedoči da je da je to bila naseobina jednog viteškog reda, čiji je zaštitnik bio sv. Mauricije, po kojem je Morović dobio svoje ime.

Velikaška obitelj Morovići dobivaju 1296. odnosno 1298. posjed u Vukovskoj županiji. Gašić drži da se to ima shvatiti Morovičko vlastelinstvo.

U drugoj polovici 14. stoljeća velikaši Morovićki se uzdižu do neviđena sjaja, bogatstva i ugleda. Oni su ne samo najveća vlastela u Vukovskoj, nego i u Srijemskoj županiji. Najslavniji član ove velikaške obitelji bio je Ivan Morovićki koji je proširio posjede u Baranjskoj i Cisdravskoj županiji. Dobio je 1397. Valpovo, a 1404. i Osuvak. Ivan Morovićki  stradao je 1415. bio je zarobljen od Turaka, a umro je 1428. U turske ruke Morović je pao 1529. Turci su posjedovali morovićku tvrđavu sve do 1687. To je godina tjeranja Turaka iz Hrvatske pa tom prilikom morovićki Turci napuštaju Morović bez borbe i prelaze u Bosnu.

Crkva Blažene Djevice Marije nalazi se na morovičkom groblju. Od davnine narod ovu crkvu zove „velikom crkvom“. Odakle joj to ime?

Možda za razliku od crkve u selu koja je manja, a možda i zbog toga što je za Turaka zaista bila najveća od sviju crkava u okolici. Gašić navodi da je tradicija pošla stranputicom, da je sv. Metod kao panonski nadbiskup stolovao neko vrijeme u Moroviću i da je Morava ili Moravia (Moravska) zapravo Morović. Bartol Kašić 1613. u opisu ove crkve navodi da ima dva zvonika.

Po samoj građevini crkve vidi se da je svetište najstarije. Malih je dimenzija, presvođeno jakim svodom, prozori su usječeni u sam svod, dok je nad lađom crkve ravni strop. Jasno se raspoznaju dvije vrste građevine. Starija je građena srednjovjekovnom ciglom pomiješanom s kamenjem, zid je hrapav i nepravilan, ali veoma trajan i jak. Novija građevina je pravilnija, zgodnije građena, ali i slabija. Izvan sumnje je da crkva nije najedanput dobila ovaj oblik što ga danas ima.

Morovićka je crkva dobro stajala radi hodočašća koja su za vrijeme Turaka bila na glasu. Crkva je 1664. bila spaljena od Turaka kada su se pljačkaši razletili po Srijemu i rušili crkve. Ostala je nepokrivena 40 godina. Restaurirana je bila 1704. godine. Zvonik je podignut oko 1705. nekoliko godina poslije Karlovačkog mira, kad se Morović nalazio na granici turskog carstva pa se mislilo da će ovakav obrambeni zvonik dobro poslužiti. Iste godine podignuta je i sakristija koja pokazuje znakove starine pa su možda i njezini zidovi stajali od prije. Crkva ima kriptu ili kripte, ali su odavno zaboravljene i zapuštene, a ulazi su odozgor zazidani.

Crkva je  vjerojatno proširena 1414. godine kad je u Moroviću osnovana prepozitura. Oduvijek je bila župna crkva. Kanonska vizitacija iz 1729. spominje da se na Veliki Gospu kod ove crkve skupi mnogo naroda pa i iz udaljenijih krajeva, a tako je bilo i za vrijeme Turaka. Crkva je u dobrom stanju, a imala je i sve potrebno za službu Božju. Kod vizitacije 1755. crkva je u lošem stanju. Nije bilo popravaka od 1705. kad je crkva restaurirana. Kad je Biskup Krtica došao na vizitaciju 1782. baš se je postavljao na crkvu novi krov. Crkva je temeljito popravljena 1898. vrh zvonika je pokriven limom, a s krova crkve maknute su hrastove daščice i crkva je pokrivena crijepom. Proštenište kod Velike crkve najbolje je cvalo za vrijeme Turaka, kad su franjevci napustili morovičku župu proštenište se zapuštalo sve više i više. Narod iz samog Morovića veoma rado ide Velikoj crkvi posebno na Marijine blagdane. To je ostatak Marijinog štovanja u Moroviću koje je preživjelo tamu turskog doba kao i druge zgode i nezgode u kojima se nalazilo ovo Marijino svetište.

Župna crkva sv. Roka, u selu sagrađena je i posvećena 5. studenog 1826. Do ukidanja Vojne krajine 1881. Morović je bio sjedište Prve kapetanije. To sjedište je ukinuto dekretom o ukidanju vojne granice, a izgled sela se počeo mijenjati. Sela postaju ušorena, a kuće primaju izgled terezijanskog stila gradnje. Prema popisu stanovništva 1910. Morović je imao 2.318 stanovnika od toga materinjim jezikom govorilo je: 

• hrvatski   966 stanovnika,
• srpski       954 stanovnika,
• njemački  267 stanovnika,
• mađarski   57 stanovnika,
• rusinski     34 stanovnika,
• slovački    17 stanovnika,
• ostali         14 stanovnika.

Rimokatolika bilo je 1.220, a pravoslavaca 956.

Prije početka srpske agresije na Hrvatsku u Moroviću je živjelo 28, 41% Hrvata. Za vrijeme Domovinskog rata uslijedila je akcija etničkog čišćenja Srijema od Hrvata. Trenutno u Moroviću Hrvati čine 15% stanovništva.

Na groblju velika crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Moroviću spomenik je kulture iz 12. stoljeća. Na inicijativu župnog upravitelja i šidskog župnika Nikice Bošnjakovića velika crkva će postati Svetištem Marije Pomoćnice kršćana i duša u čistilištu te je drugog rujna 2010. održano prvo misno slavlje i molitva za pokojne. To je razlog da se morovičkom svetištu vrati dio sjaja nekadašnjeg prošteništa s ekumenskim dodatkom. Okupljanje vjernika u srednjovjekovnoj morovićkoj crkvi ne bi bilo moguće da nakon 40 godina nije započela ozbiljna obnova. U ovoj lijepoj starodrevnoj crkvi okupljat će se vjernici svakog drugog u mjesecu te za blagdan Velike i Male Gospe sve do Dušnog dana 2. studenoga kada će biti velika procesija i misa za sve pokojne.

Crkva Uznesenja BDM u naselju Morović

Izvori: 

GAŠIĆ, Emerik, Povijest župe i mjesta Morović, Drenovci, 1996.

ŽEBIĆ, S. i KUVEŽDANIN, M., Svetište „Marije Pomoćnice kršćana i duša u čistilištu u Moroviću, Vjesnik Đakovačko-Osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije: 138(2010)9, str. 795.

Šematizam biskupija Đakovačke ili Bosanske i Srijemske, Đakovo, 2000., str. 67.

Morović, hr.wikipedia. org/wiki/Morović