Misu zadušnicu i obrede vjerničkog ispraćaja dragoga pokojnika pred zagrebačkom je katedralom 14. ožujka 2002. godine predvodio osobni izaslanik pape Ivana Pavla II., slovački kardinal Jozef Tomko. Na misi je sudjelovalo oko 40.000 vjernika, dok su mnogi vjernici u svojim domovima pratili izravni televizijski prijenos mise i ispraćaja kardinala Kuharića u nebesku Domovinu.

Uz kardinala Tomka, svetu su misu slavili kardinali Friedrich Wetter, Joachim Meisner i Vinko Puljić, a uz nadbiskupa Josipa Bozanića na misi je sudjelovalo 36 domaćih i inozemnih nadbiskupa i biskupa. Više od 700 dijecezanskih i redovničkih svećenika, te veliki broj redovnica i redovnika uzdiglo je svoje molitve za dragoga Pokojnika, a na misi su bili nazočni i najviši nositelji državne vlasti, predstavnici različitih vjerskih zajednica, te brojni predstavnici kulturnih, gospodarskih i političkih ustanova.

Nakon zapažene propovijedi kardinala Tomka, u kojoj je istaknuo pokojnikovo junačko svjedočenje vjere, unatoč različitim prijetnjama i brojnim zaprekama, te poslije sućutnih i snažnih riječi oproštaja nadbiskupa Bozanića, tijelo kardinala Kuharića đakoni su položili u kriptu iza glavnog oltara u katedrali, uz njegove časne prethodnike: kardinala Franju Šepera i bl. Alojzija Stepinca.

Dio Oporuke kardinala Kuharića

“Želim umrijeti u vjeri, nadi i ljubavi. Ne znam ni gdje ni kako ću umrijeti, ali molim od svoga Spasitelja milost da moja smrt bude posljednji čin ljubavi prema Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu, iz kojeg sam nikao, te prema svakom čovjeku.”

“Moleći oproštenje od milosrdnoga Boga, molim oproštenje od svakoga koga sam povrijedio i ražalostio: bilo riječima, bilo postupkom, bilo lošim primjerom. Ako pak netko misli da mi je učinio štogod nažao, od srca mu opraštam. Život svoj rado polažem i za sve one koje bi možda netko smatrao protivnicima mojoj službi i mojoj osobi…”

“Obredi moga pokopa neka budu prožeti vjerom u život vječni, u uskrsnuće tijela. Uvijek sam čvrsto i radosno vjerovao u tu Božju istinu o čovjeku. To je najsvetija, najpotresnija i najsudbonosnija istina o postojanju čovjeka. Posljednje stvari stoje pred svakim čovjekom kao konačna stvarnost, pred kojom stoji naš posljednji izbor: prihvatiti zauvijek Božju ljubav ili je zauvijek odbaciti. Uvijek sam o toj istini rado razmišljao; rado sam je propovijedao. U tome je sav smisao i bit našega postojanja. Zato je smrt sveti trenutak rađanja za vječnost. Kad budete čitali ovu oporuku, ja ću već proći kroz iskustvo tog otajstvenoga prijelaza i susreta s Božanskim Sucem. Kakva spoznaja! Nova i vječna! Ljudima na Zemlji nepriopćiva! Istina je otkrivena! Prijatelji, samo to je važno.”

“Kao zagrebački nadbiskup i metropolit, molim svoju veliku duhovnu obitelj – Zagrebačku nadbiskupiju i cijelu Crkvu u hrvatskom narodu – da čuva i živi cjelovitu katoličku vjeru, vjeru u osobnom, obiteljskom i narodnom životu. Istina će vas osloboditi! Božje zapovjedi su temelj života svakog čovjeka, obitelji i naroda.”

Iz Homilije biskupa Košića

Na misi povodom sedme obljetnice smrti kardinala Kuharića, 11. ožujka 2009., tadašnji zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić govorio je o blagopokojnom kardinalu:

“Kardinala Franju Kuharića svi pamte kao čovjeka osobite finoće i blagosti u svim odnosima koje je ostvarivao s ljudima, djecom, mladima, s bolesnicima, s prognanicima. Uvijek je isijavao nekom osobitom vedrinom i dobrodušnošću. Osvajao je svojom jednostavnošću, poniznošću, blagošću i svojim mirom. Osobno sam bio svjedok mnogim njegovim susretima s vjernicima tijekom Domovinskog rata jer sam ga kao župnik volio pozivati među prognanike koje je također veoma volio i rado ih posjećivao. Ljudi su ga voljeli, ulijevao im je povjerenje, bio je čovjek kojemu se vjerovalo, kod kojega se tražilo objašnjenje i davanje smjerokaza kad je bilo najteže.

Mali s velikima ne trebaju razgovarati na koljenima, nego na temelju principa!

Njegova je Oporuka neiscrpni izvor i nadahnuće nama koji smo ostali iza njega, da bismo i mi živjeli one evanđeoske vrijednosti koje je on živio i za koje se on borio. Njegova Oporuka, pisana 17. siječnja 1982. godine ima 21 točku, zatim Dodatak oporuci, pisan 9. ožujka 1998. još 6, te Drugi dodatak oporuci, pisan 29. listopada 2001. još 3 točke – ukupno 30 točaka. Zanimljivo mi je bilo već pri prvom čitanju uočiti kako je kardinal Kuharić umro zapravo kao siromah: dok u Oporuci (t. 12 i 13) kaže da gotovinu, ako je se nađe, kao i ušteđevinu s računa, daje siromašnim svećenicima, te ako što još preostane, da se time pomogne siromasima, u Dodatku oporuke već kaže da u banci na računima nema više ništa jer je sve podijelio sirotinji; također dok u prvom Dodatku spominje medalje, srebrnjake i zlatnike koje je primio kao dar u raznim prigodama, i koje je želio namijeniti za izgradnju porušenih crkvi, u Drugom dodatku kaže da tih medalja više nema, jer ih je – kao i osobni kalež – već darovao novoj župi bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu. U t. 12 Oporuke piše: ‘Nisam čuvao novac za sebe! Providnost me odgojila u skromnosti.’ Doista, bio je on čovjek koji je živio za druge, jer sve što je imao, darivao je drugima. Poznata je njegova osjetljivost za potrebe Caritasa. Nije bez razloga njegovo biskupsko geslo bilo: ‘Bog je ljubav – Deus caritas est’, riječ sv. Ivana apostola.”

Biskup Košić tom je prigodom zaključio: “Kardinal Kuharić se nije zauzimao tek za svoj narod, on je bio branitelj načela, pozivatelj na obranu dostojanstva svakog čovjeka, pa bilo kojega naroda on bio, i bilo koje vjere i pripadnosti bio. Smatrao je to svojom dužnošću. I zato smo mu danas zahvalni, što nam je u tom teškom vremenu pokazivao evanđeoski put.”

Postoje neke linije s kojih se ne smijemo povlačiti, crte s kojih se ne smije uzmicati!

Kardinal kao franjevački trećoredac

Na kraju donosimo jednu činjenicu koja nije toliko poznata. Naime, kardinal Franjo Kuharić, kako je priopćeno iz Franjevačkog samostana na Kaptolu, pripadao je kao redovnik franjevačkom trećem redu. Svoje oblačenje u franjevačkom trećem redu imao je 17. prosinca 1944. godine te je dobio redovničko ime Toma Akvinski. Redovničke zavjete položio je 25. siječnja 1946. godine u Krapini kao bogoslov Zagrebačke nadbiskupije, a kao franjevački trećoredac pripadao je bratstvu trećeg reda u franjevačkom samostanu na Kaptolu. Kardinal je pedeset godina svog franjevačkog redovništva proslavio na blagdan sv. Franje Asiškog, 4. listopada 1996. u franjevačkom samostanu na Kaptolu. Podaci o redovništvu pokojnog kardinala Kuharića nalaze se u Matičnoj knjizi FSR-a na stranici 232, pod rednim brojem 2286.