Udruga Betlehem Sisak - koju vodi Družba sestara Milosrdnog Isusa prispjelih iz Pule u Sisak baš u prvim danima nakon potresa – potiho gradi ne bilo kakav vrtić, nego socijalni vrtić; besplatni za samohrane majke i obitelji s više djece. I dok smo prikupljali i objedinjavali potrebne informacije za ovu samu po sebi nevjerojatnu vijest, naišli smo na drugu jednako nevjerojatnu stvarnost: vrlo potresno svjedočanstvo njihove bivše štićenice silovane, tjerane na ubojstvo djeteta pod njezinim srcem, nije ga dala, ali je prerano izgubila sina, no koji joj je spasio život.
„Danas smo ostali bez krova, ali zahvaljujući dobrim ljudima doći će novi. Hvala svima što podržavate naš rad molitvom i novčanim prilozima”, najnovija je objava s. Jaire Udovičić i s. Ivane Perković iz Družbe sestara Milosrdnog Isusa koje u svojoj kući u Sisku grade socijalni besplatni vrtić.
Moj nerođeni sin me je zaštitio od sepse, pružio mi je priliku da ga i takvog primim u ruke i oprostim se s njime, dostojno sahranim kao heroja koji je meni dao priliku da budem tu s njegovim bracom i sekom
Ove sestre – koje je utemeljio duhovnik ‘tajnice Božjeg milosrđa’ bl. Mihael Sopoćko – na svojim društvenim mrežnim stranicama zahvaljuju stoga svima na molitvenoj i financijskoj podršci.
„I dalje smo u potrebi, pa potičemo sve koji mogu neka nam pomognu u izgradnji socijalnog besplatnog vrtića za samohrana majke i obitelji s više djece”, napisale su redovnice.
Mi, pak, podsjećamo da Udruga Betlehem, koja djeluje i u više drugih hrvatskih gradova, ima za cilj: spašavanje dječice osuđene na pobačaj, osnivanje kuća za trudnice u kriznim situacijama, duhovna i materijalna pomoć napuštenim trudnicama, samohranim majkama te obiteljima sa mnogobrojnom djecom slabijeg imovinskog stanja.
Gradnju se na facebook stranicama sisačkog Betlehema doslovno može pratiti iz koraka u korak – kako sestre pišu – ‘za osmijeh drage nam djece’.
Donacije za realizaciju projekta izgradnje socijalnog vrtića, točnije za adaptaciju njihove redovničke ‘prolife’ kuće mogu se uplatiti direktno Udruzi, na bankovni račun HR0524070001100494742 (Swift adresa: 0TPVHR2X).
Ja sam okusila bol silovanja, zlostavljanja, rodila sam ‘neželjeno’ dijete, okusila sam bol gubitka djeteta, ali nisam poklekla, nisam u nijednom trenu pomislila oduzeti pravo na život svojoj ljubljenoj djeci
I kao što smo napisali u podnaslovu ovog teksta, dok smo tražili potrebne informacije za ovu objavu, s. Jaira i s. Ivana su nas iznenadile jednom drugom jednako nevjerojatnom stvarnošću koju su nedavno objavile; svjedočanstvo njihove bivše štićenice silovane i tjerane na ubojstvo djeteta pod njezinim srcem, no koja to nije dala, i koja je zbog toga danas iznimno radosna, ali i tužna zbog djeteta koje je izgubila u trudnoći.
Prenosimo objavu:
Zahvaljujemo jednoj bivšoj štićenici Udruge koja je s nama jučer podijelila svoje svjedočanstvo te ga je htjela podijeliti sa svima Vama. Recimo zajedno ‘Da, Životu!’
„Kao ponosna majka troje dječice, imam potrebu napisati par riječi, znak potpore svim majkama i ženama, žrtvama kaznenog djela silovanja i nasilja, u znak potpore samoj Udruzi Betlehem i zahvalnosti jer su mi pružili utočište kao žrtvi kaznenog djela silovanja, otvorili su svoja vrata meni i mome djetetu.”
„Znam da im nije bilo lako, ali borili su se za nas, stoga ono što je bit svih ovih dana je život od začeća pa do prirodne smrti, ja sam okusila bol koju ne želim da ikad itko osjeti, imama kćer za koju je okolina htjela da je abortiram, za sve je bila deformirani ‘fetus’ osuđeni invalid, biljka, ali ja sama stala uz nju i sad mi je najveći ponos, zdravo, veselo i nasmijano dijete, imam sina koji je rođen iz ljubavi, koji voli svoju seku više nego bilo koga, a imam i anđela koji me napustio u 5 mjesecu trudnoće! Zašto sam ja rekla, da životu????”
„To malo čudo što raste pod srcem to nije naše tijelo, nemam pravo oduzeti život malome čovjeku, stoga bi poručila svim ženama koje su abortirale, koje to planiraju želim reći da bi se s vama mijenjala iz razloga jer vi imate izbor, a ja ga na žalost nisam imala, ja bih dala svoj život samo da sam imala priliku čuti svoga sina kako plače, primiti ga u zagrljaj, pomirisati ga i reći mu koliko ga mama voli, samo da mi je Bog dao priliku da ga uzmem živog.”
„Ali ne, ja sam dobila priliku primiti ga u ruke, njegovo beživotno tijelo koje je u meni ležalo mrtvo četiri tjedna, moj nerođeni sin me je zaštitio od sepse, pružio mi je priliku da ga i takvog primim u ruke i oprostim se s njime, da ga pustim s mirom, da ga dostojno sahranim, da ga ispratim kao heroja koji je meni dao priliku da budem tu s njegovim bracom i sekom, dao mi je snagu da bol za njegov gubitak prebacim u borbu za svako nevino dijete.”
Ja sam okusila bol silovanja, zlostavljanja, rodila sam ‘neželjeno’ dijete, okusila sam bol gubitka djeteta, ali nisam poklekla, nisam u nijednom trenu pomislila oduzeti pravo na život svojoj ljubljenoj djeci, jer oni nisu moji robovi, moje tijelo, oni su dio mene, ali imaju svoju osobnost, svoje tijelo i svoje srce.”
„Bog nam daje mogućnost i moć majčinstva ne da oduzimamo život nego da se borimo za život, da damo životu priliku. Reci da životu i bori se za njega jer nagrada je neprocjenjiva uz borbu, ljubav, osmijeh i veselje svakog djeteta.
„Betlehemska nevina dječice, molite za nas!”
Ovaj tekst Hrvatske katoličke mreže zaključit ćemo ‘Perzijskom mudrošću’ koju su također ‘susestre’ sv. Faustine Kowalske objavile na svojim društvenim mrežama:
-Ti imaš mnogo djece. Koje dijete najviše voliš?
Mudrac odgovori:
– najviše volim ono najmanje, dok ne odraste, ono koje je daleko, dok se ne vrati, ono koje je bolesno, dok ne ozdravi, ono koje je u zatvoru, dok ne bude oslobođeno, ono koje je žalosno, dok se ne utješi.