„Vjerujemo da je danas već teško pronaći nekoga tko nije čuo za Udrugu Betlehem, udrugu koja se prema svojim mogućnostima svim srcem bori za nerođene i za dostojanstvo života najviše pomažući samohranim majkama i njihovoj djeci, majkama koje se unatoč svim životnim problemima odlučile prihvatiti novi život”, pojašnjava za HKM Blaženka Bakula, predsjednica Udruge Betlehem – Zagreb.

(Foto: Facebook Udruge Betlehem – Zagreb)

Kaže i da, s obzirom na veliko iskustvo i godine rada u posljednjih nekoliko godina, primijetili su kako im se često obraćaju zlostavljane žene, kojima na žalost „osim slušanja i nekoliko savjeta nismo mogli konkretnije pomoći i to nas je jako rastuživalo”.

Da ne vjerujem da će i naša sigurna kuća biti jedan svjetionik poniženima, izgubljenima u oluji, naša udruga se nikada ne bi u to upuštala

Zbog toga su početkom 2021. odlučili pokrenuti veliki projekt i otvoriti sigurnu kuću kako bi i tim nesretnim ženama i njihovoj djeci mogli pružiti sigurno utočište.

Još su tada objavili da su, nakon mnogo molitve i traženja, pronašli idealnu kuću za sigurnu kuću koja će se zvati ‘Mali dom milosrđa’.

„Dragi naši, da bismo uspjeli u realizaciji, zaista, trebamo vašu pomoć jer otvaranje jedne ovakve kuće zahtjeva velike troškove”, pozivaju članovi i volonteri Udruge Betlehem i upućuju da svoj dar svatko možete uplatiti na broj računa (IBAN) Udruge Betlehem – Zagreb:

HR 5023600001102128117. Naznaka je: ‘Za sigurnu kuću’.

„Od srca Vam hvala na svakom vašem daru i od sveg vas srca pozivamo da nas pratite molitvom”, zaključuje Bakula, a mi još podsjećamo:

Udruga Betlehem posjeduje ‘kuće života’ u Zagrebu, Karlovcu, Sisku i Varaždinu. Splitska kuća je zatvorena. U sisačkoj, zanimljivo, baš u vrijeme potresa doselile su se i započele svoj rad s tim ženama redovnice nositeljice karizme sv. Faustine Kovalske o čemu je HKM također pisao.

Najkraće rečeno, možemo reći – citirajući ih – da je njihova udruga udruga promicanja radosti života i ljubavi prema nerođenoj djeci i njihovim roditeljima.

Njihov duhovnik i utemeljitelj p. Marko Glogović – na mrežnim stranicama Betlehem.hr – nedavno se osvrnuo na izgradnju njihove sigurne kuće izražavajući u prvom redu žalost što takve kuće uopće postoje u Hrvatskoj.

Naime, poručio je:

Krštenje štićenika udruge (Foto: arhiva)

„Već sam nebrojeno puta konstatirao da je samo postojanje sigurnih kuća – zapravo sramotno i tužno. Nekako kao da je društvo sretno i zadovoljno, jer imamo takve kuće i hvale se njihovim otvaranjima. Ispunjavaju se norme. Ja sam, s druge strane, silno žalostan zbog postojanja tih kuća. Sretan sam što možemo pomoći, ali nesretan što to uopće postoji, nadam se da me razumijete. Te su kuće svima jedan ispit savjesti, kao podsjetnik da je nešto trulo u društvu.”

„Te nas kuće osuđuju – da, dobro sam se izrazio – one nas svojim postojanjem osuđuju i kao ljude i kao kršćane… Isto smatram i za centre za beskućnike. Uglavnom se pravimo da ove ‘kategorije’ ljudi, naših sugrađana, ne postoje. Najčešće ćemo mudrovati na tu temu, imati neke svoje filozofije kako ‘to riješiti’ ali ostajemo uglavnom na tomu, na riječima.”

„’Veliki’ se prigodno sjete ovakvih kuća i centara, ustanova, o blagdanima i onda kad se povede rasprava jer se nešto tragično (opet i opet i opet) dogodilo. Imam osjećaj da smo se nekako i privikli na nasilje, od terorizma nadalje.”

“Imam dojam da se sve više prihvaća da je neke kategorije ljudi i dozvoljeno mrziti i zlostavljati, na primjer katolike koji su beskompromisno za život. Nesankcioniranjem zlostavljača šalju se silno pogrešne poruke. Govorim o stvarnim nasilnicima i zlostavljačima”, rekao je p. Glogović.

„Poslati zlostavljanu ženu s djecom u neki drugi grad, u neku kuću s nekim drugim silom prilika zatvorenim, nepoznatim ženama, u kuću koja je kao jedno duhovno i duševno klupko boli i jecaja s tisuću neodgovorenih pitanja i nesanica… dok zlostavljači dalje slobodno rade, šeću, žive neke dvostruke živote, pretvarajući se… To nije normalno i nikada ne smije postati ‘novo normalno’.”

„Ali je ipak neophodno – zasad nemamo alternative. Da ne vjerujem da će i naša sigurna kuća biti jedan svjetionik poniženima, izgubljenima u oluji, naša udruga se nikada ne bi u to upuštala. Ali, vjerujemo!”

“Vjerujemo da ćemo biti dio slagalice ljubavi, da ćemo ostvariti mnoga lijepa prijateljstva, da ćemo biti ruka pomoćnica koja će uzdizati, malo-pomalo te napaćene žene i dječicu, sve do vremena dok će moći ponovno uspravno hodati, lišeni tame u koju su ih gurnuli najbliži”, poručio je uz ostalo p. Marko Glogović u razgovoru za www.betlehem.hr.