Lina nam je objasnila kako se košarkom počela baviti u dobi od 8 godina, a sa 17 preselila u Split kako bi se nastavila razvijati. “Preselila sam kako bih se mogla razvijati kao igračica igrajući za košarkašku akademiju Žane Lelas te sam sa 19 godina otišla u Dubrovnik gdje sam osvojila 2 prvenstva Hrvatske. Igrala sam za reprezentaciju od U18 pa sve do seniorki. Uz košarku pohađam studij ekonomike poduzetništva na veleučilištu Nikola Tesla u Gospiću”, naglasila je.

Što sam starija sve više sam počela pronalaziti mir i sigurnost u molitvama, a vjerujem jer znam da u Boga mogu imati povjerenja.

Prisjetivši se svojih dječjih dana, našalila se kako su joj roditelji govorili da joj je od prvih koraka najdraža igračka bila lopta, što objašnjava i povod ljubavi prema sportu. Istaknula je kako se okušala u mnogim sportovima, od nogometa, tenisa, karatea,  ali nakon prvog košarkaškog treninga sve je bilo jasno. “Košarka mi je postala strast u koju sam se zaljubila i teško se mogu zamisliti  bez košarke.”

Foto: Lina Strilić/ Privatni arhiv

“Za reprezentaciju Hrvatske igram od svoje 17-e godine, kada sam dobila prvi poziv za sudjelovanje na Europskom prvenstvu U18, koje se zbog COVIDA- 19  nije moglo održati. Tako sam morala čekati godinu više za prvu utakmicu u najljepšem dresu. Osjećaj igranja za reprezentaciju je stvarno neopisiv, budući da se radi o najvećoj privilegiji i časti koju sportaš može ostvariti svojim radom i trudom. Za mene nema ljepšeg osjećaja nego predstavljati svoju domovinu.

Sigurnost u molitvi

S Linom smo, uz sportske teme, razgovarali i o vjeri, te naravno – važnosti molitve. Lina je poručila kako su je od rođenja roditelji odgajali uz Boga i učili o važnosti vjere. “Što sam starija sve više sam počela pronalaziti mir i sigurnost u molitvama, a vjerujem jer znam da u Boga mogu imati povjerenja. Vjerujem da nas on ljubi te nam sukladno tome ne želi učiniti ništa nažao. Vjerujem Bogu jer imam povjerenje u Njega.

Treba uživati u tom putu i ići dan po dan, uvijek davati 100% u svemu što radiš i vjerovati da će ti se to vratiti prije ili kasnije.

Važan segment zdravog duhovnog života je i zahvalnost, a Strilić je posebno naglasila zahvalu na obitelji koja je živa i zdrava. Govoreći o molitvi, kazala je: “Nikada ne molim Boga za pobjedu ili da odigram dobro, jer bi to bilo suludo. Molim Boga da budem zdrava i u mogućnosti dati sve od sebe, da mi pomogne proći kroz teška razdoblja u kojima se normalno naći u sportu, jer ne može uvijek sve ići onako kako mi zamislimo. Upravo u tim trenucima je najbitnije zadržati vjeru i biti siguran da Bog ima plan za nas te da se sve događa s razlogom, da nas ojača i pripremi za nešto što nas kasnije čeka. Također, molim Boga da me u slučaju uspjeha drži na zemlji i da nastavim marljivo raditi jer je to jedini put.”

Foto: Lina Strilić/ Privatni arhiv

U nastavku razgovora, poručila je i kako su zajedništvo i timski duh preduvjet za bilo koji uspjeh. “Bavim se timskim sportom pa sama svjedočim tome koliko je vidljiva razlika na terenu kada je ‘kemija’ među igračicama zdrava i pozitivna i kada je loša, jednako i kada netko misli na sebe ispred ekipe. “Naravno, često se nađem u situaciji da ne dijelim isto mišljenje sa suigračicom, no sva ta neslaganja ostavim sa strane radi postizanja nekog višeg cilja i zajedničkog uspjeha. Posljednje dvije godine sam osvojila dva prvenstva Hrvatske i kad god me netko pita koja je tajna našeg uspjeha uvijek kažem da smo bile kao obitelj vani i na terenu. Stvarno sam imala sreću dijeliti teren i provoditi dane s curama koje su mi bile kao sestre i to ću zauvijek pamtiti prije trofeja te ću biti zauvijek zahvalna.”

Životni prioriteti

“Važno je imati posložene prioritete i dobru organizaciju, jer to znatno olakšava iskorištavanje slobodnog vremena kojeg, ako se bavite profesionalnim sportom nema puno. Moja dva najvažnija prioriteta su obitelj i vjera”, poručila je Strilić. “Ne prođe dan da se ne čujem s obitelji, ali ne prođe niti dan da se ne povežem s Bogom. Svaki dan Bogu iskazujem zahvalnost, a od nedavno sam počela i čitati Bibliju prije spavanja. Nedjeljom mi je prvi prioritet otići na misu, osim ako zbog utakmice ili nekog dalekog putovanja to nisam u mogućnosti.”

Nikada ne molim Boga za pobjedu ili da odigram dobro, jer bi to bilo suludo. Molim Boga da budem zdrava i u mogućnosti dati sve od sebe, da mi pomogne proći kroz teška razdoblja u kojima se normalno naći u sportu, jer ne može uvijek sve ići onako kako mi zamislimo.

Objašnjavajući je li teško živjeti svoju vjeru na terenu kazala je kako je to teško primijetiti na terenu zbog  usredotočenosti na igru. “Osobno se prije svake utakmice pomolim u svlačionici i prekrižim prije početka svake utakmice. Ne želim nikome na silu ‘nametati’ da trebaju više vjerovati i moliti se, no sve češće se dogodi da netko primijeti moj duševni mir, jednako kao i to da se često molim i idem na svete mise, što je povod mnogih pitanja.

Foto: Lina Strilić/ Privatni arhiv

Govoreći o podršci obitelji, rekla je kako su joj roditelji uz brata najveća podrška i potpora. “Prisutni su gotovo na svakoj utakmici, a ako nisu u mogućnosti taj dan putovati onda ju obavezno gledaju preko tv-a ili youtube-a što mi neopisivo puno znači i daje mi motivaciju da izvučem ono najbolje od sebe. Puno je lakše igrati i baviti se sportom kad iza sebe imaš nekoga tko vjeruje u tebe onda kada si uspješan ,ali i onda kada ništa ne ide kako treba. Znam da kada odigram najgoru utakmicu ili izgubim neko finale, moja obitelj je tu da me zagrli i da mi do znanja da me voli jednako kao kad odigram najbolje i zbilja ne mogu opisati riječima koliko mi ta sigurnost olakšava stvari i znači.”

Molim Boga da me u slučaju uspjeha drži na zemlji i da nastavim marljivo raditi jer je to jedini put.

Obrativši se mlađoj populaciji, Lina je naglasila kako je važno nastojati dati sve od sebe. “Bog mi je s razlogom dao san i cilj kojem težim te ima plan za svakoga od nas. Sport je puno više od osvojenih trofeja i pobjeda. Kroz sport sam upoznala najbolje prijatelje za koje mogu reći da su mi kao obitelj i na tome sam najviše zahvalna. Mlađima bih rekla da uporno rade, vjeruju u sebe i vjeruju da mogu ostvariti sve što požele. Treba uživati u tom putu i ići dan po dan, uvijek davati 100% u svemu što radiš i vjerovati da će ti se to vratiti prije ili kasnije”, zaključila je.