Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je porečko-pulski biskup u miru Ivan Milovan u zajedništvu s generalnim vikarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem, dekanom sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimirom Bulićem i rektorom bazilike preč. Robertom Jakicom koji je na početku pozdravio sve okupljene te pročitao Dokument o autentičnosti relikvija.

U baziliku sv. Kvirina na trajno štovanje stigle relikvije sv. Faustine Kowalske i bl. Mihaela Sopoćka

U homiliji biskup Milovan je rekao kako s velikom radošću slavimo ovih uskrsnih dana središnje otajstvo naše vjere: muku smrt i uskrsnuće Isusovo te kako je Uskrs sunce naših kršćanskih blagdana. “Blagdan nad blagdanima i cijela ova uskrsna osmina slavi se kao jedan veliki dan klicanja, radosti i zahvaljivanja Bogu za djelo spasenja koje nam je po Isusovu uskrsnuću darovano. K tome, uskrsno vrijeme traje čitavih 7 uskrsnih tjedana sve do Duhova. Veliki svetac i učenjak sv. Augustin govorio je svojim vjernicima: Uskrs, to je naša nada. S pravom, jer je Krist za nas postao čovjekom, za nas je umro, za nas je uskrsnuo. To je doista naša nada. Po vjeri i krštenju združeni s njim mi u životu, prolazimo kroz nevolje i kušnje. Uz sve ostalo evo već nas godinu dana prati pandemija, a vi ste ovdje braćo i sestre na Banovini prošli i kroz velike stresove prouzročene potresima, ali jačani smo sigurnošću vjere u uskrsnuće Isusovo i nadu u konačnu pobjedu dobra nad svim silama zla pa i samom smrću. Dionici smo patnje s Gospodinom, bit ćemo i dionici njegova uskrsnuća. Zato je uskrsno vrijeme, vrijeme radosti, zahvaljivanja, nade i obnove novog života s Bogom u sakramentima vjere”, ohrabrio je okupljene biskup Milovan.

Po vjeri i krštenju združeni s njim mi u životu, prolazimo kroz nevolje i kušnje.

U nastavku govoreći o ovoj drugoj vazmenoj nedjelji biskup je podsjetio kako od 2000. godine na ovu nedjelju slavimo i blagdan Božjeg Milosrđa. “Proglasio ju je sveti papa Ivan Pavao II. On je poljsku redovnicu Faustinu Kowalsku, koja je primila privatnu objavu Milosrdnog Isusa, proglasio 1993. blaženom, a 2000. svetom. Sve to uz drugu vazmenu nedjelju, da bi i on sam 2. travnja 2005. godine predao svoju dušu Bogu upravo u noći koja je prethodila blagdanu Božjeg Milosrđa. On je papa obitelji, tako želio da ga zovemo, ali je i papa Božjeg Milosrđa. On je o Božjem milosrđu pisao: Milosrđe to je drugo ime za ljubav. To ime ljubav preuzima kada se susreće sa silama zla”, rekao je biskup te dodao kako iako je ovaj blagdan novijeg datuma, Riječ Božja puna je slika o Božjem milosrđu.

Nakon popričesne molitve sve okupljene, te gledatelje prijenosa na facebook stranicama Sisačke biskupije i slušatelje Hrvatskog katoličkog radija pozdravio je župnik Jakica. On je zahvalio sestrama Milosrdnog Isusa Jairi Udovičić i Ivani Perković na svemu što su učinile da bi ove relikvije došle u župu te biskupu Milovanu na predvođenju slavlja. “Ovaj vaš treći pohod u ovu župu je u vrlo teškim vremenima za cijeli svijet zbog pandemije, a nama osobito težak jer nas je pogodio katastrofalan potres koji je razorio tisuće naših domova, preko trideset crkava, povijesne jezgre Siska, Petrinje i Gline. Teško je bilo doživjeti i preživjeti 29. prosinca prošle godine kada je u potresu život izgubilo sedmero ljudi, među njima najmlađa djevojčica od 12 godina iz Petrinje. Mnogi su bez svog doma ostali po drugi puta u posljednjih 30 godina.

Božje milosrđe je neiscrpno, ono nam svjedoči da je Bog živ i milosrdan.

Svi smo se osjećali nemoćnima, a mnogi se još tako osjećaju pred silom prirode koja nas gotovo na svakodnevnoj bazi podsjeća na te teške dane s kraja 2020. godine. No današnja svetkovina Božjeg Milosrđa nam govori i to puno. Božje milosrđe je neiscrpno, ono nam svjedoči da je Bog živ i milosrdan, da ljubi svakog čovjeka, svakog od nas bez obzira na našu vjersku ili nacionalnu pripadnost, da ne ostavlja i ne odbacuje nikoga u nikakvoj nevolji pa i ovoj posljednjoj. Doživjeli smo nesreću, ali i obilje Božjeg milosrđa i ljubavi u rijekama dobrih ljudi”, zaključio je župnik Jakica.

U baziliku sv. Kvirina na trajno štovanje stigle relikvije sv. Faustine Kowalske i bl. Mihaela Sopoćka

Proslavi je prethodila devetnica od 2. do 10. travnja kojom su se župljani, ali i hodočasnici pripremali za ovaj blagdan, a koje su predvodile sestre iz Družbe Milosrdnog Isusa. Misno slavlje zajednički su animirali članovi Zbora bazilike i Dječje zbora bazilike.