Naime, nakon što je dobio srčani udar 2017. stanje mu se pogoršalo te se povukao s mjesta orguljaša čiju je funkciju obavljao od 1950. kada je prvi put na Uskrs zasvirao u Voloderu. Međutim, gosp. Matijaš uspio se oporaviti, ali nije nastavio svirati. U međuvremenu počeo je dolaziti na mise, financijski je pomogao izgraditi Pastoralni centar u Voloderu te je dobio Odlikovanje sv. Kvirina, znak priznanja u Sisačkoj biskupiji onima koji se posebno trude svjedočanstvom i primjerom živjeti svoju vjeru.

Ivan (Janči) Matijaš,

Prije završetka mise vlč. Marijan Štingl, upravitelj Župe Voloder, čestitao je gosp. Matijašu i uručio buket kao zahvalu za njegov dosadašnji rad i doprinos Župi Voloder.

Bogu svome pjevat ću i svirati dok mi traje dah.

„Danas se zaista želim zahvaliti Jančiju za sve što je pridonio. Možda kada bi danas ove orgulje gore progovorile, one bi puno toga rekle s kolikom ste ljubavlju zapravo činili sve ovo što ste radili, i pjevajući i svirajući. Kao što kaže psalmista: „Bogu svome pjevat ću i svirati dok mi traje dah“. Vjerujem da se upravo to prožimalo kroz Vaš život koji nije kratak, lijepe godine proživljavate i ja Vam želim još jednom od srca zahvaliti na vašem trudu i angažmanu. Kada sam se probudio upitao sam se: Bože, gdje su te godine? Ja ne znam kada bih rekao da je kraj, ali ipak vidim da kraj je. Nema se što reći. Badava, srce vuče i sve to, ali nema više ni snage, a ipak je i razlika sad s 90 i kad je bilo barem 30 godina manje, ali tako je kako je“, kazao je Matijaš.

Ivan (Janči) Matijaš,

Najveća želja mu je ipak poživjeti još malo kako bi mogao još koji put zasvirati. „Muzika je meni uvijek ostajala. I kada je bilo najteže, muzika je bila najveći ljubitelj. Bez obzira na sve što se proživljavalo, kada sam došao za orgulje sve je to otpalo. (…) Bio sam tučen i bijen da se Crkve odričem, i orgulja, samo sam rekao: Ja ne! – i to je bila moja zadnja riječ. Pucaj u mene, ne odričem se onoga za što sam se rodio“, priznaje Matijaš. Ta mu je odluka danas donijela titulu najstarijeg hrvatskog (ako ne i svjetskog) orguljaša. Za kraj, Matijaš poručuje onima koji se boje starosti da žive svoj život punim plućima od samoga početka i neka računaju da je bolje živjeti ponizno nego biti na lošem glasu.

Bio sam tučen i bijen da se Crkve odričem, i orgulja, samo sam rekao: Ja ne! – i to je bila moja zadnja riječ. Pucaj u mene, ne odričem se onoga za što sam se rodio,

Ivan (Janči) Matijaš,

Nakon mise održan je domjenak u Pastoralnome centru na kojem su sudjelovali članovi župnoga zbora i župni suradnici zajedno sa sadašnjim orguljašem Stanislavom Bencekom iz Volodera koji je naslijedio gosp. Ivana Matijaša.

Ivan (Janči) Matijaš,