Tradicionalna misa jest ona prema tradicionalnom rimskom obredu kako je služena u gotovo nepromijenjenom obliku još od vremena pape sv. Grgura Velikog (VI. st.), a svoj konačni oblik dobila je u XVI. stoljeću kada je nakon završetka Tridentskog koncila (1545.-1563.) kodificirana od strane pape sv. Pija V. Sve do liturgijskih promjena nakon završetka Drugog vatikanskog sabora (1962.-1965.), ovo je bio najrašireniji obred u Katoličkoj Crkvi diljem svijeta. Osim same mise, tradicionalna liturgija uključuje i pripadajuće tradicionalne oblike sakramenata, blagoslova i dr.

Ovaj obred stoljećima je predstavljao srce i dušu nekadašnje katoličke Europe, ali i duhovnu okrepu kojom su se hranile rijeke svetaca diljem svijeta. Tradicionalna misa svakom katoliku pruža priliku da na jedinstven način uđe u bezvremensko zajedništvo s duhovnim velikanima koji su od te mise živjeli, poput sv. Dominika Savija, sv. Tereze iz Lisieuxa ili pak bl. Ivana Merza. Istu misu služili su bezbrojni sveti svećenici poput sv. Ignacija Loyole, sv. Franje Saleškog, a među njima i mnogi hrvatski sinovi: sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Mandić,  bl. Miroslav Bulešić i bl. Alojzije Stepinac.

U Hrvatskoj se, nakon više od četrdeset godina prekida, tradicionalna misa počela služiti redovno i javno u Zagrebu od 20. veljače 2011. u crkvi Sv. Martina, a od svibnja 2018. redovito slavljenje tradicionalne mise premješteno je u crkvu Krista Kralja gdje se slavila sve do sada, prije privremenog premještaja u crkvu Sv. Jurja te sada u crkvu Sv. Blaža.