Hrvatska nogometna reprezentacija beskućnika, nakon trodnevnih priprema u Puli, 25. srpnja otputovala je na Svjetski kup za beskućnike u Cardiff, glavni grad Walesa. Za Hrvatsku katoličku mrežu trenerica Helena Babić pojasnila je o kakvom se natjecanju radi te koji su svakodnevni problemi beskućnika u Hrvatskoj.
Svjetski kup za beskućnike održava se od 26. srpnja do 4. kolovoza, a sudjeluje 48 reprezentacija sa svih kontinenata. U ekipi je, uz selektora Denisa Maslova i trenericu Helenu Babić, šest igrača i jedna igračica. Naša reprezentacija u skupini odmjerava snage s Latvijom, Indonezijom, Škotskom i Njemačkom.
“Smješteni smo u studentskom kampusu. Smještaj je idealan jer smo svi zajedno. Svih 48 država nalazi se tu i atmosfera je uistinu posebna. Pjeva se, veseli i igra nogomet na svakome koraku”, istaknula je trenerica Babić.
Naša je reprezentacija pripreme za Svjetski kup beskućnika odradila u Puli tri dana prije odlaska u Cardiff.
“Trudimo se tijekom cijele godine skupljati igrače i napraviti selekciju. Naš je cilj, prije svega, da se oni kroz sport osamostale. Često se dogodi da se neki od njih u međuvremenu zaposle i ne mogu ići s nama. S jedne nam strane bude žao, ali s druge smo strane svjesni da je to veliko postignuće za njih i da to okreće njihov život u jednom novom smjeru, što je u konačnici i naš cilj”, rekla je trenerica Babić.
Prošle smo godine vodili osmoricu igrača. Nakon povratak u Hrvatsku, svi su se zaposlili i još smo uvijek s njima u kontaktu. To nas raduje i pokazuje nam da činimo nešto dobro za njih.
Prošle se godine Svjetski kup održao u Meksiku, a naša je reprezentacija zauzela 31. mjesto od ukupno 48 ekipa. Na odlasku iz Meksika, svjedoči trenerica Babić, svi su plakali od radosti. Nada se kako će i ove godine biti takvo ozračje.
“Princip je takav da se igra dok se ne osvoji određeno mjesto što je izvrsno jer na taj način svi osvoje medalje. Mi nismo fokusirani na rezultat. Kolega Denis i ja smo tek dvije godine u reprezentaciji i učimo se. Sami odlazak u Cardiff je već veliki događaj za nas. Najčešće se suočavamo s financijskim problemima. Organizacija Svjetskog kupa za beskućnike osigurala nam je avionske karte, a ostalo smo sami financirali. Za njih je ovo putovanje života i vjerujem da ćemo ih uspjeti motivirati”, rekla je naša sugovornica.
Princip natjecanja je takav da se svake godine moraju dovesti novi članovi. Ove godine, uz šestoricu igrača, u Cardiff je otišla i jedan igračica.
“Prošle smo godine vodili osmoricu igrača. Nakon povratak u Hrvatsku, svi su se zaposlili i još smo uvijek s njima u kontaktu. To nas raduje i pokazuje nam da činimo nešto dobro za njih”, istaknula je trenerica Babić.
Smisao održavanja Svjetskog kupa za beskućnike je smanjenje beskućništva kroz sport.
“Cilj je sportom odnosno nogometom smanjiti beskućništvo te ga destigmatizirati. Mreža za beskućnike u Hrvatskoj potiče resocijalizaciju beskućnika. Želimo im dati nadu i podršku te im vratiti samopouzdanje. Zbog prošlogodišnjeg prvenstva u Rusiji smo izrazito popularni u Cardiffu. Igračima to pomaže da vjeruju u sebe i idu naprijed. Svi oni iza sebe imaju teške životne priče”, istaknula je.
Kao voditeljica prihvatilišta svakodnevno se susrećem s teškim pričama i životnim situacijama. Rijetki su trenutci kada se u prihvatilištu veselimo. Uz nogomet je to neka potpuno druga priča.
Trenerica Babić već se desetak godina bavi nogometom te navodi kako je ljubav prema “najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu” naslijedila od oca i brata. Ona je i voditeljica prihvatilišta za beskućnike u Puli. Za nju je ova kombinacija, kako kaže, idealna.
“Teško je biti žena u nogometu. U Hrvatskoj je to još uvijek na niskim razinama, no moram reći kako se iz godine u godinu situacija poboljšava. Kada se stvorila prilika da Hrvatsku nogometnu reprezentaciju beskućnika preuzme netko mlađi, za mene koja radim s beskućnicima to je bio logičan slijed. Kao voditeljica prihvatilišta svakodnevno se susrećem s teškim pričama i životnim situacijama. Rijetki su trenutci kada se u prihvatilištu veselimo. Uz nogomet je to neka potpuno druga priča. Kada se stvorila prilika da spojim posao i nogomet, to je za mene uistinu bilo nešto posebno”, istaknula je trenerica Babić.
Naša sugovornica navodi kako su problemi beskućnika u Hrvatskoj brojni.
“Već se dugo vodi priča o našim skrivenim beskućnicima – žive u neadekvatnim uvjetima i zapravo ne znamo njihov točan broj. Beskućnici u Hrvatskoj svakodnevno se susreću s problemom prijave prebivališta, ostvarivanjem prava iz sustava socijalne skrbi, stigmatizacijom… Mi pokušavamo vidjeti kako to možemo riješiti te utjecati na zakone, a to je često iznimno teško. Također, financiranje prihvatilišta često je problematično”, ističe.
“Nadamo se da ćemo kroz organizaciju ovakvih susreta, ali i onih na nacionalnoj razini, ispričati brojne pozitivne priče te na taj način smanjiti broj beskućnika. Cilj je naravno prevencija beskućništva, no ako to i ne ostvarimo, moramo se truditi pružiti im podršku i najbolju moguću uslugu”, zaključila je trenerica Babić.