Za volontiranje u Caritasu potaknula me želja na rad sa djecom, ali ponajviše kada je jedna teta iz doma počela dovoditi par klinaca na šišanje u salon i kada sam saznala da ih dovodi jer ih nema tko šišati. Zatim je ta želja sve više i više rasla. Budući da nisam imala prethodno volontersko iskustvo bilo mi je malo teško odlučiti se na to, ali odvažila sam se jer sam znala da time činim nešto dobro«, kaže frizerka Dalija Geller (24), koja već pune dvije godine volontira u Kući sv. Franje Caritasa Zagrebačke nadbiskupije u Vugrovcu.

Gospođa Dalija živi u Zagrebu, a u Vugrovec redovito dolazi dva do tri puta mjesečno. Na poziv voditeljice Kuće ponekad dolazi i izvanredno, ukoliko joj to dopuštaju privatne obveze. »Svaki puta kada dođem nastojim ošišati što više djece. Iako svi vole biti prvi, strpljivi su i uvijek im je zanimljivo gledati me kako radim«, primjećuje gospođa Dalija te priznaje da se sa stanarima Kuće sv. Fanje osjeća voljeno, važno, prihvaćeno, zahvalno, opušteno i slobodno. Na svaki novi dolazak motivira je želja da ponovno vidi njihova nasmiješena lica te koliko su zadovoljni novim frizuricama.

“Volontiranje s djecom u Vugrovcu u meni uvijek budi radost i razigranost. Nekada se s njima osjećam kao dijete. Volim provoditi vrijeme s njima i uvijek kada dođem budu tako sretni i veseli. Svaki put dobijem njihove tople zagrljaje koji griju dušu. Zatim nakon takvog toplog pozdrava smjestim se u njihov dnevni boravak gdje krećem s radom. Svatko uzme svoju stolicu, okruže me i gledaju. Nekada im je toliko zanimljivo da bi i oni htjeli šišati i pomagati mi u svemu. Kada ih počnem šišati oni počnu iznositi svoje želje: kako bi se šišali, kada bi htjeli biti na redu, a pojedini mene pitaju za savjet. Što je najvažnije – sve se uspijemo dogovoriti! Da ugođaj bude još bolji, često pustimo glazbu a usto i zaplešemo. Nekada popričamo o njihovoj školi i obavezama koje imaju. Drago mi ih je poslušati. Uvijek bude zabavno kada se počnemo prskati špricom za vodu s kojom im navlažim kosu. Uglavnom s njima uvijek bude veselo”, kaže volonterka Dalija, koja također pohvaljuje djecu što joj pomognu počistiti sve poslije šišanja. Uvijek joj bude “melem za dušu2 kada je na kraju zagrle i zahvale joj se.

Lijepi dojmovi iz Kuće sv. Franje, koje gospođa Dalija dijeli sa svojim prijateljima i poznanicima, nedavno su motivirali i ohrabrili jednu njezinu poznanicu da se i ona odvaži na volontiranje.