Antun Grahovar bio je svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Rođen je 1951. godine u Humu na Sutli i, nakon kapelanske službe u Odri, imenovan je upraviteljem župe Pohoda BDM u južnom dijelu Siska, industrijskom dijelu grada u koji je puno ljudi iz cijele bivše države dolazilo raditi u sisačkoj Željezari ili Rafineriji. Zato je tadašnji zagrebački nadbiskup Franjo Šeper ovdje osnovao župu još 1961. godine, jer je uvidio da Sisak jednostavno postoje prevelik i da bi tom industrijskom dijelu grada bila potrebna župa. Svećenik Antun Grahovar od osnutka župe bio je peti župnik i živio je uz sisačko groblje. Tu je bila tadašnja župna crkva Pohoda BDM, preko puta koje se nalazio mali župni dvor.

Tragična smrt

Kako podsjeća Grahovarov nasljednik u župničkoj službi vlč. Ivan Grbešić, župnik Grahovar se 9. studenoga 1990. godine, prije točno trideset godina, navečer vraćao iz posjeta jednoj obitelji. “Kad je došao u kuću, u zasjedi ga je dočekao ubojica. Kasnije se vidjelo da smrt nije bila trenutna nego se borio s napadačem. Po cijelom tijelu imao je 36 uboda, a zadnji ubod bio je koban jer je bio ravno u srce. Vlč. Grahovar bio je dobar čovjek i dobar svećenik, a ljudi su ga ovdje jako voljeli. Upravo zato je 9. studenoga 1990. godine njegova smrt ljude pogodila kao grom, jer su osjetili da je netko ubio njihovog pastira i to je bilo teško za narod, i tada i danas.”

Sjećanje na vlč. Grahovara u očima ljudi budi suze, ali koliko god taj događaj bio stravičan, mi kršćani gledamo i onu izreku iz prvih kršćanskih vremena – da je ‘krv mučenika sjeme novih kršćana’.

“Zato je i smrt vlč. Grahovara i veliki blagoslov i veliko svjedočanstvo za našu župu. Primjerice, na nedjeljnoj misi dva dana prije njegove smrti bilo je tridesetak ljudi, a mi sada na nedeljnoj svetoj misi redovito imamo oko tisuću vjernika. Tako da to doista potkrjepljuje tvrdnju da je njegova mučenička smrt sjeme novih kršćana”, naglašava vlč. Grbešić.

Je li ubojica ikad pronađen i koji je bio glavni motiv ubojstva?

Jedanaest godina nakon počinjenog ubojstva, a temeljem tjeralice Županijskog suda u Sisku, u Italiji je uhićen Božidar Babić. Izručen je Hrvatskoj 8. studenoga 2001. godine, a sljedeće godine na Županijskom sudu u Sisku je i osuđen na 15 godina zatvora.

Mons. Alojzije Petranović, koji je u vrijeme Grahovarova ubojstva bio dekan Sisačkog dekanata, ustvrdio je tom prigodom da je osuđeni Babić samo izvršitelj ubojstva, da još uvijek nije otkriveno tko je naručitelj ubojstva i zbog čega je morao tako brutalno umrijeti omiljeni svećenik. Naglašeno je da sudsko vijeće Županijskog suda u Sisku, koje je ubojicu osudilo, uopće nije zanimalo pitanje motiva i naručitelja ubojstva te da je Babić osuđen na brzinu, nakon samo dva mjeseca suđenja, kao da se svima žurilo da se slučaj Grahovar što prije završi.

“Ne znam, nažalost, reći puno više o njemu, osim da molim za njega. Vlč. Grahovar bio je prva svećenička žrtva i svojevrsna krvava uvertira u Domovinski rat koji će posebno strašan biti na ovim prostorima”, ističe vlč. Grbešić.

Sjećanja na vlč. Grahovara

“Što se tiče sjećanja na vlč. Grahovara, moram reći da je ono živo, jednostavno i vrlo upečatljivo. Ljudi ga se sjećaju kao svećenika koji je bio blizu narodu. U to vrijeme župnici često nisu imali ni hrane ili nekakav stabilan život s te strane, ali ljudi su ga pozivali u svoj dom i on im je dolazio. Nedavno sam razgovarao s jednom mlađom osobom koja je rekla da joj je pomagao rješavati zadaću iz engleskog:

Bio je vrlo pristupačan, volio je okupljati nas mlade, a mi smo se u njegovom društvu osjećali kao s prijateljem koji nas vodi k Isusu.

Uvijek je volio pomagati ljudima jer je dobro osjećao bilo svoga naroda ovdje na sisačkom području. Bio je blizu narodu, volio je svakome pomagati ali, naravno, primarno je ljude usmjeravao Bogu i na put spasenja, tako da je bio u srcu ljudi. Tim više su ljudi bili pogođeni kada se dogodila spomenuta tragedija”, zaključuje vlč. Ivan Grbešić.

Misa u spomen na ‘našega Tončija’

Na 30. obljetnicu ubojstva vlč. Grahovara misno slavlje u župi Pohoda BDM na sisačkom Viktorovcu predvodio je generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić u zajedništvu s više svećenika. Govoreći o župniku Grahovaru, koga su ljudi od milja zvali ‘naš Tonči’, propovjednik je istaknuo da je župnik Grahovar ubijen kada je počelo čišćenje Banovine od Hrvata, a četnici i izvršitelji zločina učinili su to planski i smišljeno po onoj ‘udari pastira pa će se stado razbježati’. “Bila je to najava strašnih ratnih događaja, progona tolikih nevinih ljudi, patnji i ubojstava na tlu Hrvatske. Ubojstvo župnika Tončija početak je progona Crkve u Hrvatskoj”, ustvrdio je mons. Cvitkušić.

Mons. Marko Cvitkušić / Foto: Stjepan Vego

Potom je spomenuo da je župnik Tonči bio primjer dobrih odnosa sa svima. “Posebno mu je na srcu bilo prijateljstvo i ekumenizam s pravoslavnima te prijateljski odnos s muslimanima. Resila ga je ljubav prema siromasima i bolesnicima. Njegov je život govor dobrote; umro je kako je i živio: za druge, za svoje bližnje, ne gledajući tko je tko i ne razlikujući ljude po vjeri i narodnosti, nego služeći Gospodinu u svima potrebnima”, poručio je generalni vikar te zaključio kako je mučeništvo župnika Grahovara donijelo slobodu i neovisnost domovini Hrvatskoj, ali i gradnju crkve Svete Marije Kraljice mira u sisačkoj župi gdje je on bio na službi.