Katedrala sv. Bonaventure je prvostolna crkva Banjalučke biskupije te jedna od četiri katoličke katedrale u Bosni i Hercegovini, uz one u Sarajevu (Presvetog Srca Isusova), Mostaru (Marije Majke Crkve) i Trebinju (Rođenja Blažene Djevice Marije).
Povijest katedrale
Mjesec dana nakon što je došao u Banju Luku, fra Marijan Marković 16. srpnja 1884. polaže kamen temeljac prve katedrale na zemljištu koje je darovala Zemaljska vlada iz Sarajeva. Gradnja je stajala tadašnjih 26 000 forinti, a završena je 1887., uz pomoć mnogobrojnih darovatelja, a posebno trapista iz samostana Marija Zvijezda.
Prva katedrala u gotskom stilu bila je sagrađena od 1885. od 1887., ali u ono vrijeme taj dio Banje Luke još nije bio naseljen, a Banjolučani su ga zvali “Polje”. Crkva je bila izgrađena u gotskom stilu i iznutra opremljena drvenim gotskim oltarima tirolske izrade. Na izričit zahtjev tadašnjih (austrougarskih) vlasti, crkva nije smjela biti duža od 18, ni šira od 9 m. S tom veličinom nikada nije potpuno odgovarala svojoj svrsi, ali je i kao takva vjernicima služila sve do snažnog potresa 26. listopada 1969., kad je teško oštećena te je morala biti srušena.
Obnova nakon potresa
Nova je od 1972. do 1973. izgrađena u suvremenom stilu, u obliku šatora. Misao vodilja u izradi projekta zagrebačkog arhitekta ing. Matasovića, bila je dvostruka simbolika šatora. U Starom je zavjetu Božja prisutnost među ljudima nazivana “šatorom Božjim”, a nakon potresa mnogo je ljudi bilo prisiljeno privremeno stanovati pod šatorima. Prva je misa u njoj slavljena na Božić 1973. godine.
Na portalu je mladi slovenski akademski kipar iz Ljubljane Viktor Plestenjak u kamenu isklesao dva plitka reljefa s geslom “U dom ćemo Gospodnji radosno ići”. Sadašnji, dovršeni izgled katedrala je dobila tek 2001., kad je izvršena rekonstrukcija krova i dovršeno unutarnje uređenje. Zvonik uz katedralu, na kojemu se nalazi pet zvona i sat, sagrađen je 1990. i visok je 42 metra.
Katedrala je temeljito obnovljena i posve dovršena te posvećena 1. prosinca 2001., o 120. obljetnici osnutka biskupije.
Vitraje je izradio hrvatski akademski slikar Ivo Dulčić. Na pročelju su prikazani simboli četiriju evanđelista, iznad oltara Kristovo uskrsnuće, s lijeve strane svetohraništa lik serafskog naučitelja sv. Bonaventure, a s desne strane “dvije ribe i pet kruhova”. Mozaike je izradio umjetnik iz Prijedora Rudi Slačala, a tabernakul u obliku kugle hrvatski akademski kipar Jure Žaja. Klasične orgulje, izrađene 1886. u tvrtki Richard Ibach u Barmenu u Njemačkoj, imaju 18 registara i 1041 sviralu. Darovane su Banjolučkoj biskupiji, a obnovljene i montirane 2002.
Desno od glavnog ulaza u katedralu nalazi se spomen-kapelica bl. Ivana Merza, s kovčegom u kome je bl. Ivan pokopan na Mirogoju u Zagrebu i njegovim moćima.
Katedralu i spomen kapelicu 22. srpnja 2003. posjetio je i papa Ivan Pavao II., darovavši kip uskrsloga Krista koji je sada postavljen ispred katedrale.
Ordinarijat je i dom brojnim biskupijskim ustanovama
Uz katedralu je 1885. sagrađena biskupska kuća, koja je kasnije više puta dograđivana, a prije nekoliko godina preuređena u Caritasov medicinski centar s ambulantama na raspolaganju brojnim siromašnim pacijentima, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost.
Kao Biskupski ordinarijat služi Svećenički dom, sagrađen 1989., u kojem se nalaze službene prostorije ordinarijata, te stanovi za biskupa i njegove najbliže suradnike, kao i za stare i bolesne svećenike. Tu su smješteni i brojni biskupijski uredi i ustanove: Komisija Iustitia et Pax, Katehetski ured, Biskupijski arhiv i knjižnica te druge ustanove.
Banjolučki je biskup mons. dr. Franjo Komarica. Rođen je 3. veljače 1946. godine, za svećenika je zaređen 29. lipnja 1972., a za biskupa posvećen u Rimu 6. siječnja 1986. Biskupijom upravlja od 15. srpnja 1989., kada je naslijedio umirovljenog biskupa mons. Alfreda Pichlera.