Susret je započeo u prijepodnevnim satima upoznavanjem i zajedničkim druženjem te im je bila predstavljena pobožnost Majci triput divnoj. Uslijedio je ručak, a potom i radionice za djecu i odrasle.

„Prekrasan dan u našem Međimurju! Svaka čast i organizaciji, i ljudima ovdje, prekrasno nam je s našom dječicom u prirodi, stvarno smo preoduševljeni“, poručio je Zdenko Skenderović, jedan od sudionika ovog susreta.

Helena Marić, pak je rekla kako ono najbitnije i čemu se uvijek dive na ovakvim susretima jest da, sa svojom djecom kad su zajedno nemaju apsolutno nikakvih problema.

„Ovdje je danas 40 djece u dobi od 2 do 15 godina i oni se svi tako dobro razumiju i osjete da su oni isti ili slični po nečemu, tako da se i mi roditelji odmaramo, razmjenjujemo iskustva i dajemo si potporu“, poručila je Marić.

Ivona Pierobon Šikman rekla je kako su na ovom susretu osim posvojiteljskih obitelji i udomiteljske obitelji koje na taj način ostvaruju isto jednu plemenitu stvar. Spomenula je Pierobon Šikman kako im je voditeljica Schönstattskog svetišta u svom nagovoru između ostalog rekla da je Majka Triput Divna, time i Schönstattsko svetište, osobito poznato po tome što poziva na udomljavanje hodočasničke Gospe čime obitelj na duhovan način udomi Majku u srcima

„To je ta jedna nit koja je poveznica s nama. Često nam daju one odlike hrabrih, kako ste vi to mogli‘, hvaljena, a mi svaki put kažemo da ta odluka nije bila naša, u smisli da je to odluka, kad ju ti u srcu primiš, srce je to koje onda govori i čini, tako da po tome se tu negdje nalazimo u ovom svetištu. Pokušavali smo pokazati da primajući dječicu primamo prvenstveno onu jednu Božju sliku u naše domove“ istaknula je Pierobon Šikman.

Susret Josipovih obitelji je zaključen u poslijepodnevnim satima euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. Leonardo Šardi, župnik Župe sv. Josipa u Varaždinu, uz koncelebraciju domaćeg župnika u Maloj Subotici vlč. Tomislava Kosa.

Ne samo svećenici i đakoni nego svi krštenici imaju zadaću da budu u molitvi, da navještaju Riječi i da budu u ljubavi prema bližnjemu.

U svojoj homiliji vlč. Šardi tumačio je navještenu Božju riječ u kojoj Isus svoje učenike priprema na svoj odlazak u dom Oca svoga u kojem za svoje učenike priprema stanove. I dok Toma traži pojašnjenje, odnosno put u kuću Očevu Isus za sebe kaže da je On Put, Istina i Život. Isus, dakle, najavljuje trenutak svojega Uzašašća, ali i priprema na poslanje svoje sljedbenike. Ne samo svećenici i đakoni nego svi krštenici imaju zadaću da budu u molitvi, da navještaju Riječi i da budu u ljubavi prema bližnjemu.

U Josipovim obiteljima možemo prepoznati otvorenost ljubavi prema čovjeku. Žele dati dom nekome, žele ostvariti dom, biti oni koji neće gledati samo da meni kao pojedincu bude dobro, nego u jednoj zajednici žele činiti dobro i pružati ljubav drugome. To je ono na što Gospodin
poziva kada daje zapovijed ljubavi prema bližnjemu. „Ali da bi ta zapovijed ljubavi prema bližnjemu, naša ljubav prema ukućanima, prema onima s kojima živimo mogla uvijek gorjeti, plamtjeti, biti revna, raspaljena kao na samome početku, mi moramo nešto nadodavati na tu vatru, a to što moramo nadodavati jest upravo molitva i navještaj odnosno osluškivanje riječi Božje. Ne možemo ni mi činiti dobro, ako se
ne grijemo na Onome koji je izvor dobra, koji je izvor ljubavi. Zato u svakoj obitelji i želimo uvijek poticati molitvu koja nas povezuje i fizički, i na duhovnoj razini, ali to je i molitva koja među nas postavlja onaj primjer svete nazaretske Obitelji. Iz molitve se rađa požrtvovnost,
služenje, pojavljuje se i ljubav koju onda možemo u potpunosti pružiti jedni prema drugima“, poručio je okupljenima vlč. Šardi.

Iz molitve se rađa požrtvovnost, služenje, pojavljuje se i ljubav koju onda možemo u potpunosti pružiti jedni prema drugima

Na kraju svoje homilije uputio im je i riječi ohrabrenja: „Kada bude teško, a teško jest, skupimo se zajedno kao obitelj, sklopimo ruke, razgovarajmo jedni s drugima i osluškujmo jedni druge. Možda nećemo sami znati dati odgovore na sva ona pitanja koja će doći u tim trenutcima, ali zato sva ta pitanja stavimo pred Gospodina.“

Potaknuo je vlč. Šardi da odgovore na pitanja traže poput Tome ili Marije, pa i Josipa koji je primjer da Gospodin i po snu može dati odgovore kada su postavljena dobra pitanja, odnosno da ne treba u najtežim trenucima donositi odluke, nego se one donose kada prespavamo, kada smo „bistre glave“. „Kada smirimo i ono izvanjsko i one prve osjećaje, ali s Gospodinom. On je jedini taj koji može umiriti naše srce i uvijek nam dati nadu, da je On s nama, da je On naš put Istina i Život“, zaključio je vlč. Šardi.