Kao dječak s roditeljima se preselio u slavonsko selo Harkanovci. U Širokom Brijegu završio je kod franjevaca srednju školu, a nakon toga i studij teologije u Đakovu, da bi u vihoru II. svjetskog rata bio zaređen za svećenika. Novu Jugoslaviju dočekao je kao kapelan u Srijemskoj Mitrovici, a ubrzo mu je povjerena župa Trnjani.

Početkom 50-ih Ćiril Kos postao je duhovnik bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Kao vrstan propovjednik bio je trn u oku komunističkih vlasti koje su ga 1959. uhitile i na montiranom procesu, nekoliko dana prije smrti nadbiskupa Stepinca, osudile. U zatvoru u Osijeku i Staroj Gradišci proveo je 2,5 godine zbliživši se pritom sa zatvorskim čuvarima. Uživao je velik ugled, kako kod naroda tako i kod klera, te je 1974. imenovan đakovačko-srijemskim biskupom. Za vrijeme svoje službe utemeljio je 21 župu i zaredio 118 svećenika.

Njegovo služenje Crkvi nije se zaustavljalo na granicama biskupije. Mnogo je godina djelovao kroz Biskupsku konferenciju vodeći vijeće za katehizaciju. Svoju brigu za narod pokazao je i u Domovinskom ratu kada je 36 župa u njegovoj biskupiji okupirano, dok ih je 28 ostalo na području Republike Srbije. Zbrinjavajući prognane i tješeći ožalošćene, u trenucima kada se nad njegovu domovinu nadvila mržnja, zalagao se za ekumenski dijalog. I nakon umirovljenja 1997. rado je obavljao pastirsku dužnost dijeleći svetu krizmu i obilazeći župe.

Preminuo je u 89. godini 2003. nakon 59 godina svećeničke službe.

„Plemeniti biskup Ćiril bijaše čovjek vjere, velikog pouzdanja u Boga i osvajajuće ljubavi i dobrote prema čovjeku“, istaknuo je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na pogrebu biskupa Kosa.