Velačasni Ivan Begović rekao je da je njemu i žiteljima Retkovaca najpotrebnija molitvena podrška, a onda i financijska. Pozvao je sve ljude koji imaju mogućnost da financijski pomognu obnovu sela putem IBAN-a ili barkoda koji su objavljeni na Facebook župnoj stranici, a naveli smo ih na kraju teksta.
Nevrijeme nezapamćenih razmjera koje je prošli tjedan pogodilo Hrvatsku, ostavilo je duboki trag i u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Dvadesetak kilometara od Vinkovaca mjesto Retkovci i crkva Preslavnog Imena Marijina pretrpjeli su veliku štetu. Za naš radio razgovarali smo s upraviteljem župe vlč. Ivanom Begovićem.
Zvali su me mještani kada je nastupila druga oluja, dan nakon što je prva srušila dio tornja na crkvu i rekli da ne brinem, jer ne može toranj na crkvu pasti dvaput.
Sakralni prostor nije uporabljiv nakon što je kapa sa zvonika pala na krov crkve. Župni dom star oko 200 godina bio je u procesu obnove, a sada je kao i 2/3 kuća u selu stradao i prokisao. Unatoč tome, župnik Begović je istaknuo kako je ovdje riječ o jednom zanimljivom selu.
Župa Preslavnog Imena Marijina Retkovci / Foto: Dražen Bota
„Tu smo jedni za druge, dižemo jedni druge u duhovnom i moralnom smislu. Dok sam obilazio stanovnike sela, pratile su me uvijek iste riječi: Velečasni, napravile su ruke ovo, napravit će ruke opet! Toliko smo daleko otišli u tom dobrom duhu da smo se kao mještani počeli jedni s drugima šaliti. Naprimjer, zvali su me mještani kada je nastupila druga oluja, dan nakon što je prva srušila dio tornja na crkvu i rekli da ne brinem, jer ne može toranj na crkvu pasti dvaput.”
Tako su ljudi ostavili svoje domove u koje se slijeva kiša kako bi otišli onima koji su sami i usamljeni.
Iako struju nema 180 kućanstava, dok ostalima koji imaju trofazne sustave radi jedna faza i s njom dio kućnih aparata, mnogi ljudi nemaju niti pitku vodu. Vlč. Begović je s ponosom rekao da mještani brinu jedni o drugima, posebice o starijima i nemoćnima.
Župa Preslavnog Imena Marijina Retkovci / Foto: Dražen Bota
„U toj nesreći narod je složan. Starije i nemoćne se obilazi, donosi im se hrana i potrepštine, brine se o tome da nitko od njih nije sam. To je ljepota svećeničkog života, kada mogu svjedočiti nesebičnoj brizi za brata i sestru u Kristu. Tako su ljudi ostavili svoje domove u koje se slijeva kiša kako bi otišli onima koji su sami i usamljeni.”
Nadam se da će crkva ponovno biti ispunjena narodom oko Božića 2024 godine.
Upravitelj župe Preslavnog Imena Marijina naglasio je da im zajednička molitva i rad jačaju duh. Ne želi napustiti teško stradalu župnu kuću jer prepoznaje u njihovoj situaciji jobovsko trpljenje – trenutak u kojem je Bog dopustio nedaće kako bi se usmjerili na najvažnije stvari u životu i prionuli dublje u zajedništvo s njim.
Misa na otvorenom nakon olujnog nevremena / Foto: Župa Preslavnog Imena Marijina
„Ako moj narod plače, moram s narodom plakati. Ako se narod smije, onda se i ja smijem s narodom. Ako moj narod nema struje, onda ni ja s njima nemam struje. Ja kao svećenik nisam povlašten. Ja moram disati sa svojim vjernicima. Često govorim svojim kolegama da u trenutku teškoće ne smijemo otići i olakšati si situaciju. Jer kad sve prođe, onda će vjernici polako početi odlaziti i govorit će da smo mi prvi otišli kad im je bilo najteže. Nadam se da će crkva ponovno biti ispunjena narodom oko Božića 2024 godine. Misu smo prošle nedjelje slavili u improviziranom prostoru ispod nadstrešnice.”
Dodajmo na kraju da na stranici IKA-e možete pronaći okružnicu nadbiskupa Đure Hranića upućenu svim svećenicima, ustanovama posvećenoga života i svim vjernicima Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji 19. srpnja nisu bili pogođeni olujnim nevremenom, da se uključe u pružanje pomoći stradalima.