Prvu splitsku školu ikonopisanja pohađalo je 40 polaznika (akademski slikari, umirovljenici, i studenti). Tijekom 80 sati ikonopisanja polaznicu su stekli osnovno poznavanje drevne kršćanske tehnike ikonopisanja.

Jedna od polaznica škole ikonopisanja je i Nini Dukić koja je svoje iskustvo podijelila s Hrvatskom katoličkom mrežom.

Nina je vrlo sretna jer se otvorila škola ikonopisanja u Splitu. Prije nego se upisala u školu, želja je bila prisutna neko vrijeme. Dva puta se pokušala upisati, ali nije išlo. Treći put je uspjela. I, kako kaže Nina, tamo je osjetila živu Crkvu. Najprije je ikone promatrala kao umjetničko djelo. Duhovna dimenzija joj je bila nepoznata. Molitva kao dio ikonopisanja joj je od tada postala sastavnim dijelom života, a ujedno se u školi ikonopisanja molitva isticala kao njezin važan i neodvojiv dio. 

Ikone

Ikonopisi iz Splita

Svaki susret polaznici su započinjali s molitvom ikonopisaca. Molitva srca ili Isusova molitva drevna je kršćanska molitva pustinjskih otaca, monaha i svetaca koji su želeći moliti bez prestanka ponavljali Isusovo Ime ili redak iz evanđelja: „Isuse Kriste, Sine Davidov, smiluj se meni grešniku“. Cilj ikonopisanja je dopustiti Bogu da nas promijeni i da nas učini po svome Srcu.

Inače, za početnike koji nemaju iskustva, potrebno je stotnjak sati za izradu ikone. A kako nam kaže Nini, po iskustvu starijih ikonopisaca, potrebna je jedna kalendarska godina da nastane ikona. “To je dugotrajni proces, a time čovjek ujedno prati svoj duhovni razvoj kroz ikonopisanje”, kazala je Nini.

Brojni prijedlozi ikona, nisu otežali sam izbor polaznicima. Svatko je sam birao ikonu za pisanje. Nini je izabrala ikonu Isusa Krista Svevladara. Nije bilo dileme koga izabrati. “Isus Krist na prvom mjestu, a onda će i ostalo društvo nebesko pomalo doći na red”, rekla je Nini.

Petero polaznika je izabralo Isusa Krista Svevladara. Radovi su različiti bez obzira što su svi radili po istom uzorku. Ikone su progovorile svaka na svoj način. Nini svjedoči da je svaka ikona pokazivala bogatsvo Božje različitosti.

Nini ne odustaje od ikonopisanja. “Ovo je za mene svakako jedan novi oblik molitve, i drago mi je da sam na tom putu” svjedoči Nini.

Polaznici ikone mogu zadržati za sebe ili nekome ih pokloniti. Nini svoju ikonu drži u sobi. “Prvi moj ulazak u sobu je pozdrav Kristu” kazala je Nini.

“Bilo bi prelijepo da ova škola ikonopisanja bude kao jedan izdanak mladice na starom stablu masline, odnosno da se sve skupa nastavi, da naraste na starim korijenima splitske benediktinske škole.”

Posveta 40 ikona u Splitu

Ova Splićanka jedva čeka sljedeći susret ikonopisanja. No, neće morati dugo čekati, jer kako organizatori poručuju, nova škola za početnike i napredne vjerojatno će krenuti u veljači.