Organizator Mladifesta

Fra Slavko Barbarić zaslužan je za pokretanje međunarodnog susreta mladih katolika koji se održava svake godine u Međugorju od 1989. godine. Podupro je ideju mladog engleskog hodočasnika krajem Marijanske godine 1988. godine, u čijem se srcu rodila ideja o organizaciji Mladifesta. Susreti su se sastojali od predavanja za mlade koja su u šatoru pokraj međugorske crkve održavali hercegovački franjevci, zatim na Brdu ukazanja, na Križevcu i tijekom višesatnog klanjanja navečer u crkvi. Na Mladifestu koji se održava već više od 30 godina, svake godine sudjeluje više od 50.000 mladih i oko 500 svećenika iz cijeloga svijeta. Duhovni odmor uz molitvu, različita svjedočenja, procesije, molitve krunice, misna slavlja, euharistijska klanjanja, pjesme, koncerte, plesove i nastupe međunarodnog orkestra – sve navedeno mladima nudi ovaj susret mladih katolika u Međugorju.

Unutarnji stav srca

Fra Slavko je govorio kako je zahvalnost unutarnji stav srca u kojem čovjek osjeća da nije gospodar svoga života. No, lako se dogodi da čovjek zaboravi na dane mu darove i svakodnevne znakove ljubavi. “Tko zaboravlja dobročinstva roditelja, djece, muža, žene taj ne može naći razloga zašto bi im zahvalio, a ako ne zahvaljuje uzrokuje nemire i nerede. Svi sukobi u obiteljima, svaka rastava i svako drugo zlo počinje u onome trenutku kad postanemo slijepi za dobro jedni prema drugima a previše vidimo ono što nije dobro. Tko zaboravlja dobro, taj ne može ni praštati drugima ni ljubiti druge”, govorio je fra Slavko.

Dokumentarni film

Međugorska televizija Maria Vision Međugorje napravila je dokumentarni film o fra Slavku Barbariću u povodu 20. obljetnice njegove smrti. U filmu su sudjelovale najbliže osobe pokojnog fra Slavka među kojima su njegova sestra Sofija i hercegovački svećenici.

Iz života fra Slavka Barbarića

Fra Slavko Barbarić rođen je 11. ožujka 1946. u obitelji Marka i Luce r. Stojić u Dragićini (župa Čerin), javlja Međugorje.hr. Svečane zavjete je položio 17. rujna 1971., a za svećenika je zaređen 19. prosinca iste godine. Nakon 5 godina pastoralnog djelovanja u Hercegovačkoj provinciji, u župi Čapljina, 1978. je  otišao na daljnje studije u Freiburg, gdje je 1982. godine postigao doktorat iz područja religiozne pedagogije i titulu psihoterapeuta.

Kako je poznavao glavne europske jezike, i pored obveza u župama u kojima je djelovao, fra Slavko je s hodočasnicima u Međugorju radio neumorno zapravo već od svoga povratka sa studija 1982. godine. U Međugorje je službeno premješten 1983. Na zahtjev biskupa Žanića 1985. premješten je u župu Blagaj, a 1988. na Humac gdje je obnašao mjesto kapelana i pomoćnog učitelja novaka.

Bavio se spisateljskim radom pišući knjige duhovnoga sadržaja i uređujući članke u različitim revijama, a njegove su knjige prevedene na dvadesetak jezika i tiskane u preko 20 milijuna primjeraka diljem svijeta. Uređivao je Bilten sv. Franje u Čapljini, surađivao u Kršnom zavičaju, Glasu mira i na Radiopostaji “Mir” Međugorje.

Uz spisateljski je rad govorio hodočasnicima, vodio euharistijska klanjanja, molitve pred križem, molitvu krunice na Podbrdu i pobožnost Križnog puta na Križevcu gdje je i završio svoj ovozemaljski život. Vodio je posebne godišnje susrete za svećenike i mlade, u provincijskoj kući “Domus pacis” vodio je seminare posta i molitve. Njegova psihoterapeutska izobrazba i odgoj omogućili su mu rad s ovisnicima o drogama u zajednici “Cenacolo” koju je utemeljila s. Elvira i to poglavito u njihovoj kući u Međugorju “Campo della Vita”. Pomoć dobročinitelja iz cijeloga svijeta trudio se usmjeriti i u dva fonda Fond djeci poginulih branitelja u Domovinskom ratu i Fond prijatelji talenata – za pomoć mladim studentima.