Dekret o proglašenju samostanske i župne crkve Čudotvorne Gospe Sinjske manjom bazilikom uručio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić provincijalu Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Marku Mrše u subotu, 15. lipnja, u crkvi Svete Obitelji u Solinu, na dan svećeničkoga ređenja.

Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske utočište je svim vjernicima koji stoljećima hodočaste u Sinj.

“Vijest iz Rima da je naša crkva proglašena bazilikom ima snažno duhovno značenje te povijesno, antropološko, sociološko … Dodjeljivanje sinjskoj crkvi časnoga naslova i visoko ga dostojanstva manje bazilike, od Svete Stolice shvaćamo i prihvaćamo kao sjajan dragulj koji imamo umetnuti u krunu nebeske Majke. Crkva Čudotvorne Gospe Sinjske kojoj hodočasnici stoljećima stižu iz svih krajeva Cetinske krajine, Dalmacije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, utočište je svim vjernicima koji dolaze zahvaliti, pomoliti se i sudjelovati u liturgijskim slavljima”, rekao je fra Marinko.

Što je bilo potrebno da crkva i svetište dobiju naslov bazilike?

“Da bi jedna crkva dobila naslov manje bazilike, ona mora već biti na glasu kao mjesto uzorne liturgije i pastorala. Jedan od traženih uvjeta je prikladna veličina svetišta. Među uvjetima koji Dikasterij za bogoštovlje promatra jest i aktivnost dušobrižnoga djelovanja samostanske zajednice te broj svećenika koji su na trajnome raspolaganju vjernicima za podjelu sakramenata, posebno za sakrament pomirenja. Također se vrjednuje i organiziranost drugih dijelova dušobrižnoga života kao što su poslužitelji, pjevački zborovi i drugi suradnici koji su usko vezani za život svetišta. S radom smo započeli početkom 2023. i krajem svibnja ove godina stigao nam je pozitivan od govor iz Rima”, objasnio je.

Bazilika – povlaštena crkva

Sinjski gvardijan objasnio je da “bazilika ima značenje posebno cijenjene i povlaštene crkve, bilo da se ta izuzetnost temelji na njezinoj starini i ugledu, veličini ili nekim drugim posebnostima”.

“Razlikuju se velike bazilike (basilicae maiores) u Rimu (Sveti Ivan Lateranski, Sveti Petar u Vatikanu, Sveti Pavao izvan zidina, Sveta Marija Velika ) i manje bazilike (basilicae minores), važne crkve u Rimu i drugdje po svijetu. Počasni naslov basilica minor od druge polovice 18. stoljeća dodjeljuje papa na prijedlog ordinarija crkvama većega značenja za neki grad i biskupiju.”

Hrvatske bazilike

Zanimljivo je spomenuti kako je sinjska bazilika jedanaesta u Hrvatskoj, uz bazilike Srca Isusova u Zagrebu, Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici, Presvetoga Trojstva u Ludbregu, sv. Antuna Padovanskoga na Svetome Duhu i druge.

“Na hrvatskome prostoru otkrivene su i brojne starokršćanske bazilike. U Saloni (Solinu) je utvrđeno nekoliko bazilika unutar i izvan gradskih zidina (dvojna bazilika, grobne bazilike na Kapljuču, Manastirinama, Marusincu); kao i ona svjetski poznata Eufrazijeva bazilika u Poreču iz VI. st. sagrađena na mjestu starije bazilike. Starokršćanske bazilike otkrivene su još u Puli, Nezakciju, na Velome Brijunu, u Vrsaru, Novalji, Bilicama kraj Šibenika, Stobreču, Sutivanu na Braču i drugdje”, prepričao je sinjski gvardijan.

Gospa Sinjska – u srcu Cetinskoga kraja

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije građena je od 1699. do 1712. i do da nas je zadržala svoj izvorni izgled te veličanstveno prevladava glavnim sinjskim trgom. Crkva i samostan u Sinju nalaze se u Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao zaštićeno kulturno dobro sakralne graditeljske baštine.

15.08.2023., Sinj – Procesija i misa povodom blagdana Velike Gospe predvodio je nadbiskup Zelimir Puljic. Photo: Zvonimir Barisin/PIXSELL

Središnje mjesto, kako u crkvi, tako i u srcima Sinjana, zauzima slika Čudotvorne Gospe Sinjske. Naslikao ju je nepoznati autor, u 15. ili 16. st. Gospa svojim pogledom vjerno bdije nad svojim pukom. Katolički puk, pred osmanlijskom najezdom, protjeran, donio ju je iz Rame, kao svoju najveću zaštitnicu i uzdanicu u Cetinsku krajinu.

Gospa svojim pogledom vjerno bdije nad svojim pukom.

Slika, od tada do danas, u crkvi i u srcima Sinjana zauzima središnje mjesto. Prema predaji upravo su molitve Majki od Milosti i vjera sinjskoga puka obranila Sinj od Osmanlija, te se kaže i da je njezinim čudotvornim utjecajem Sinj, uoči blagdana 15. kolovoza 1715., zauvijek oslobođen od najezda Osmanlija. U znak zahvalnosti Sinjani i mletački vojnici dali su izraditi zlatnu krunu, kojom je Sliku nadbiskup Stjepan Cupilli svečano okrunio 22. rujna 1716., a na kojoj piše IN PERPETUUM CORONATA TRI UMPHAT – ANNO MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi – 1715.).

“Sve cijenjene i drage čitatelje radosno iščekujemo u našemu svetištu zajedno s našom Majkom Čudotvornom Gospom Sinjskom koja želi vidjeti vaša lica i čuti vaše molitve. Pohodimo je pripremljena srca, u vjeri i predanju, kako bismo svi zajedno mogli u ovaj naš Gospin i alkarski grad donijeti dašak raja i zajedno s Marijom slaviti Boga, izvor i puninu života!” pozvao je fra Marinko.

O sinjskom gvardijanu

Fra MARINKO VUKMAN, svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja u Splitu, rodio se 16. veljače 1954. u Hrvacama, zvanim i Hrvatice, kraj Sinja.

Za svećenika je zaređen 1. srpnja 1979. u Otoku kraj Sinja. Mladu je misu slavio 8. srpnja 1979. u rodnome mjestu, nakon koje je imenovan za župnoga pomoćnika u župi Runovići-Zmijavci.

Diplomirao je na KBF-u u Zagrebu 1980. godine, a iz Imotske krajine u Stuttgart odlazi 1981. godine, gdje je puna četiri desetljeća u Hrvatskim katoličkim misi jama (Sindelfingenu, Kelkhimu i Münchenu) kao svećenik dušobrižno djelovao, čuvao i promicao jezični, kulturni i narodni identitet Hrvata izvan Republike Hrvatske.

U rodnim Hrvacama, 21. srpnja 2019., proslavio je 40. obljetnicu misništva. Nakon 41. godine služenja u vjerovjesništvu u Njemačkoj, 22. srpnja 2022., imenovan je za gvardijana samostana i svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske.

U nakladi Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, 2021., objavljena mu je knjiga-spomenica Tragovi vjere i ljubavi. 40 godina života i rada fra Marinka Vukmana u Njemačkoj, koju su uredili fra Šimun Markulin i fra Ante Akrap.