Godina dana je od razornog potresa koji je pogodio Banovinu i Pokuplje. Već istog dana u petrinjski i sisački kraj počela je stizati pomoć sa sviju strana Hrvatske i svijeta. Sve je vrlo odlučno od prvoga trenutka koordinirala tada u ime Sisačke biskupije s. Smilja Čirko, predsjednica biskupijskoga Povjerenstva za saniranje štete nakon potresa.

“Čini mi se da se pred nama otvorio cijeli svijet. Jedinstvo hrvatskoga naroda slilo se tada na područje Banovine i Pokuplja. Kada je 29. prosinca u 12:19 minuta, potres ponovno pogodio ovo naše područje činilo se kao da su se svi probudili. Oni koji možda do tada nisu ni razmišljali da bi nešto lijepo u ovo predbožićno i novogodišnje vrijeme mogli učiniti, kao da je ovaj potres probudio u njima sve one dobre njihove želje i nakane”, istaknula je s. Smilja.

S. Smilja Čirko / Foto: Sisačka biskupija

Skladište na ulazu u Sisak dobili su besplatno na korištenje, u niti pola sata od traženja takvog mjesta. Kroz tri mjeseca u taj prostor slilo se hrane i materijalnih stvari u vrijednosti od 434 milijuna kuna, posvjedočila je jutros s. Smilja našem reporteru Hrvoju Josipu Bišćanu. „Bilo je jako teško kada se sjetim onih prvih dana, ali nekako povjerenje u Gospodina, onoga koji vodi naš život, bilo je jako veliko”, kazuje ona.

Sestra Smilja naglasila je kako je u skladište u istom trenutku moglo ući četiri do pet kamiona. Prostor je bio prilično velik, no već u roku od tjedan dana bio je pun. “Bilo je to kao da ste ušli u jedan veliki trgovački centar, gdje ste mogli kao u dućanima, zahvaljujući našim volonterima, uzeti hranu i podijeliti svima kojima je potrebno”, rekla je s. Smilja i dodala da su volonteri neumorno pomagali, a radili su i do četiri sata ujutro zahvaljujući ljubavi koja ih je nosila svo vrijeme.

Drugi veliki distributivni centar bio je u Petrinji u tada još neuređenoj župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg. Volonteri su bili i dvoje mladih ljudi Jurica i Ema koji su se za Hrvatsku katoličku mrežu podsjetili na ove trenutke.

Mladi volonteri u Sisku

“Nisam mnogo stradao u potresu i hvala Bogu, imam krov nad glavom. Kada sam vidio sve one slike Siska i cijele Banovine, nisam si jednostavno mogao dopustiti da samo sjedim i uživam u onome što imam uz svjesnost da netko drugi nema one najosnovnije potrebe”, prisjetio se mladi volonter Jurica.

Volonterka Ema kazala je da joj mjesto stanovanja nije stradalo u potresu. “Gledajući po internetu kome je što potrebno, naišla sam na informaciju da su potrebni volonteri u skladištu bivše trgovine “Uradi sam” i pomislila sam na činjenicu kako ne moram pomagati nikome doma, jer je sve dobro prošlo, tako se mogu priključiti i pomoći onima kojima je zaista potrebno”, rekla je volonterka Ema.