Žalosno je dokuda i kakvim konstrukcijama ide pokušaj manipulacije zdravim rasuđivanjem i razumom ljudi koji je u mnogih, nasreću i ipak, još uvijek prisutan i sačuvan. Pa i u ovom vremenu, kada neki žive od adrenalina u poigravanju s ljudskom psihom, dostojanstvom, emocijama, strukom, doslovno – ljudskim životima.

Susret se sastojao od dva dijela: od misnoga slavlja u župnoj crkvi, i potom razgovora liječnika s nadbiskupom u župnoj dvorani, gdje je trinaest sudionika – liječnika, počašćeno uz agape. Susret je održan i prije novodonesenih mjera, ali brojem i načinom svog održavanja, uklapa se i u nove mjere kojima su privatna okupljanja ograničena na 15 osoba. Taj susret manje ljudi u župnoj dvorani bio bi u toj kategoriji privatnog okupljanja, jer su, umjesto odlaska u restoran gdje bi sjeli i uz razgovor malo pojeli, liječnici i nadbiskup učinili to u župnoj dvorani.

Ističem – umjesto odlaska u restoran, jer naši restorani u Hrvatskoj još uvijek rade i u njima je ljudima, obiteljima, grupama, radnim kolegama, sudionicima vjenčanja i drugih radnih ili obiteljskih susreta, još uvijek dozvoljeno sjediti i jesti, zar ne?

Podvala je i laž portala 24 sata da liječnici nisu nosili maske u crkvi

Kada su liječnici bili na misi u crkvi, gdje su bili i drugi vjernici iz župe, slike na stranici Zadarske nadbiskupije pokazuju kako su svi bili s maskama i jedno od drugoga udaljeni. Ali, te slike portalu 24 sata nisu bile zanimljive za prenijeti, jer ruše njihov koncept unaprijed određene osude liječnika koji poštuju mjere u zatvorenom prostoru crkve, tijekom mise na kojoj je bilo više od 13 osoba, koje su se kasnije okupile u dvorani.

Zato je podla generalno formulirana podvala na samom početku članka portala 24 sata, da sudionici toga susreta „nisu nosili maske u zatvorenom, nisu održavali dovoljan razmak i rukovali su se s nadbiskupom Puljićem“.

Kada je to dr. Grković novinaru 24 sata, na njegovo pitanje, jasno razložio, razdvojio dijelove susreta i argumentirano demantirao, da su tijekom mise u crkvi mjere poštovali, a da je domjenak s izrazito manjim brojem ljudi druga forma susreta, pa bi se, tim rezonom, onda mogli zatvoriti i svi restorani, odnosno zabraniti okupljanja u njima, sam novinar 24 sata shvaća promašaj insinuacije, pa se domišlja drugom pitanju: „A maske i razmak na domjenku?“.

Zamislite čuda, ljudi jedu bez maske!? Karikiram? Ne više od karikiranog seciranja 24 sata. Samo izvodim logične zaključke iz apsurda kojeg je 24 sata pokušao inscenirati i napraviti slučaj gdje ga nema. Pa eto. Još nije patentirana niti je zakonom propisano da za vrijeme dok jede i pije, čovjek nosi masku s otvorom koji bi mu omogućio gutljaj i zalogaj.

Ali. Treba inzistirati na jesti i piti s maskom na domjenku, kada već susret malog kruga ljudi i po novim mjerama zadovoljava kriterije! Portal 24 sata je, sistemom svoje selekcije, s porivom sklonim omalovažiti stručnjaka koji se i javno izjašnjava katolikom, odabrao ono što se u poruku koji oni žele poslati, uklapa.

Zašto kažem poriv? Jer je odmah u startu primjetan njihov dobrohotni ‘klero…nešto’ ton kojim započinje članak na 24 sata: „U Hrvatskoj postoji nešto što se zove Hrvatsko katoličko liječničko društvo. Osnovano je još 1991., “kao vjerska organizacija u krilu Katoličke Crkve”, koja okuplja liječnike, farmaceute i druge djelatnike u zdravstvu, “radi promicanja kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskoga života od začeća do prirodne smrti”. Završen citat.

Vezati uz konkretni HKLD apstraktnu, neodređenu zamjenicu NEŠTO, upućuje na oduzimanje, ili u najmanju ruku obezvrjeđivanje subjektiviteta te vrijedne ustanove koja okuplja brojne časne visokoobrazovane zdravstvene djelatnike u Hrvatskoj.

Ali. Vjerska organizacija, krilo Katoličke Crkve, kršćanska načela, promicati život od začeća do prirodne smrti. Priznajte – para uši i dokida razvratnost da neki liječnik te vrijednosti može zastupati i – biti liječnik! Verificirani, institucionalno potvrđeni stručnjak. I k tome se još javno izjasniti kao vjernik, katolik, vjernički živjeti. Pa i Indexov naslov ističe taj važni epitet koji ugrožava totalitaristički sekularizam: „Ovako se katolički liječnici i nadbiskup drže mjera“.

Glede rukovanja. Dogodilo se doslovno na kraju susreta, na odlasku, na moj novinarski poticaj, za uspomenu na susret liječnika s nadbiskupom kakav se ne događa često. Rukovanje je bilo jedino s tri odgovorne osobe, u dodiru dvije sekunde sa svakim, za foto kadar, što je i objavljeno. S ljudima čiji je stalni životni režim dnevno, mjesecima, pridržavanje svih mjera, od prevencije, do dijagnoza i liječenja. Nikakvih drugih lančanih rukovanja nije bilo.

Ali. Živimo u vremenu kada gornja koža ruke dodirom šaka ne prenosi virus, za razliku od donje, nutarnje kože dlana. Iste ruke jednoga čovjeka.

Recite mi, ako mi je promaklo? Je li ovoga trena na svijetu među više od sedam milijardi stanovnika, nema niti jednog jedinog rukovanja između dvoje ljudi? Dvoje zdravih ljudi! Je li ta preporuka postala sveobuhvatni zakon? Pa to je povijesna vijest za čovječanstvo, prizor kojega još nije bilo niti će biti, vrijedan snimanja globalnim dronom par excellence! I to ne dužeg rukovanja, kako to službeno čine neki državnici, razni i koječega predsjednici, nego rukovanje od sekunde, za uspomenu na rijedak događaj.

Susret liječnika i nadbiskupa nije bio nalik svakodnevnom prizoru novinara okupljenih oko predsjednika, ministara i drugih službenika, dok ih, iz dana u dan, gusto okružuju kao osinjak za vrijeme uzimanja izjava. Nije bio nalik skakanju u zagrljaj i tapšanju po glavi i ramenima poput sportaša koji, i u ovo doba mjera, čestitaju suigraču kad zabije gol i postigne neki drugi zgoditak. To su kretanja u provjerenim i međusobno poznatim krugovima. Dozvoljena, gle čuda. Za takva prozivanja još nismo čuli. A možda i bismo, da se zovu katolički nogometaši.

Baš smo to netom vidjeli u srazu Real Madrida s Barcelonom, kad je maestralno poentirao Luka Modrić, naša violina, kojega su suigrači u zahvalnoj radosti zbog vrhunskog gola, ispreklapali svojim tijelima i dodirima. Što neminovno uključuje razne vrste rukovanja. Čak bez dezinfekcijskog sredstva u dresu. Snimka gola i čestitanja suigrača je sveprisutna.

A trener Zidane je Realovcima s tribine s megafona, a ne na travnjaku frontalno i licima igrača blizu (također postoje slike), svi s maskama i bez dodira ruke, pa i dlana, (sic), davao upute kako zatvoriti Messija?

Je li mi promaklo da je i zakonom zabranjeno ljudima koji se poznaju, koji su zdravi, iz istoga kruga, pozdraviti se, gledati u lice i jesti za jednim stolom? Još u manjem broju? Ili se javnost zbunjuje i izluđuje da se mjere koje su specifično određene za različite prigode i opsege, paušalno, zbirno navode kao relevantne za sve situacije!? Dotle da i tijekom blagovanja manje ljudi, trebaju zalogajniti međusobno udaljeni metrima, s maskama, dok nam još zaštitna odjela i viziri ne postanu obvezna civilna odora?

Sugestivna konstrukcija i zlonamjerni inženjering u proizvodnji slučaja

Sve više se pokazuje koliko se zlo buni protiv dobra, služeći se smicalicama i podmetanjima. I kako i najpozitivnija nakana i primjerena realizacija, želja nadbiskupa da osobno zahvali i podrži divne i hrabre liječnike, biva izokrenuta. Sugestivna konstrukcija i zlonamjerna interpretacija toga događaja još je jedan primjer pokušaja socijalnog inženjeringa koji od jednog obično uobičajenog susreta (još uvijek) nastoji napraviti slučaj gdje ga nema.

I to u kako pouzdanom medijskom ambijentu!? I kada se to događa? Baš u isti dan kada neki mediji pokazuju svoje poštenje i izraz ljudskosti, a tek profesionalnost u službi prijenosa istine i točne informacije, pa objavljuju laž da je u Splitu 17-godišnja maturantica preminula od korone, pokoj njenoj mladoj duši, čime dodatno ranjavaju obitelj objavom svoga koncepta ‘obdukcije’, koji se uklapa u samo njima znani okvir dehumanizacije pokojnika i dodatnog dizanja nemira i tenzija. Ni mrtvima ne daju pokoja ni spokoja, gdje bi živima…

Dotle da sestra preminule djevojke apelira na medije: „Niste svjesni koliko ste povrijedili moju obitelj. Prestanite širiti lažne informacije!“.

Dokle smo došli, koje granice prešli, ako su se neki kadri poigravati i lagati o uzroku preminulog svakog, pa i toga mladog života koji je imao svoju jasnu stručnu anamnezu!? Je li biti u službi laži i dezinformacija tako uzbuđujuća misija, koja tolike obraze ne zacrveni i savjesti ni mrvu ne tangira!? Sramotno!

Pojedini mediji dotle su monstruozno osiljeni da podmeću i usude se izvrtati uzrok smrti i te djevojke, koja se zarana napatila. I ne samo u tom slučaju, nažalost. To je već sustavno očigledno kao zla taktika i manipulacija, kada se, nakon netočnog naslova, uđe u tekst nekog članka i vidi da je sadržaj nesrazmjeran poruci naslova (čitaj, zavedi pa obradi).

Koliko je onda istinski dobronamjerna briga pojedinih u poštovanju i zauzimanju za zdravlje ljudi, a zapravo nastupaju kao lovci na stručnjake – u ovom slučaju liječnike – koji se, gle čuda, javno, izjašnjavaju vjernicima, a tek katolicima. Kako to kobno zvuči!?

Koja neprofesionalna, neodgovorna, zaigrana i nemoralna nazovi novinarska praksa. U odnosu na takvo javno ophođenje prema toj mladoj smrti, i time povrijeđene obitelji kojoj je oduzet mir čak i za žalovanje, kako je tek lakonska igrarija neodgovorno izopačiti prizor jednog ljudskog susreta podrške liječnicima, čiji tijek i kontekst ne poznaju, koliko god bio jasno predstavljen i razumljiv, s ljudima koji se kreću u istom krugu, zaslužuju svaku pohvalu, podršku svih nas i ohrabrenje u trenucima njihovog zahtjevnog i predanog služenja.

Liječnici, pa i katolički – ako baš hoćete ili vas to malo puno smeta – oni su naš El Classico i prva hrvatska liječnička liga! I potvrdili su se i svakodnevno dokazuju u stvarnom životu svoje profesije i zvanja, i među oboljelima.

Dok portal 24 sata, u svom računalnom svijetu selektivnih copy paste-ova, zlonamjerno konstruira, besramno i destruktivno proziva i narušava ugled njihovoj prokušanoj stručnosti, potvrđenom integritetu i dostojanstvu, zdravstvenih djelatnika čija je odgovornost u liječenju stvarnih života, a ne u tipkanju virtualnih bajki, neupitna. Rezultatima dokazana. I vi ćete biti njihova stručna vizita!?

Prozirno. I prolazno. Kratkog i nevrijednog daha. Sve suprotno od onoga što rad i život tih liječnika jest i predstavlja.

Koliko internetskih klikova i lajkova košta tako apsurdna diskreditacija njihove časne službe i narušavanje nečijeg, pa i liječničkog ljudskog i profesionalnog dostojanstva?

Vi njihov autoritet i ugled ‘kažnjavate’ svojim bootanjem. Koji završava skrolanjem.

A oni uzvraćaju čovječno, kršćanski. Sve nas daruju prevencijom i liječenjem. I to trajno, pouzdano, profesionalno, u istini i iskrenosti njihovog rada i predanja ljudima. To svima nama ostaje! A baš toga vašim konstrukcijama nedostaje.

Briga na takav način nije im potrebna. Ne bojte se! Možda samo da se osiguraju dezinfekcijska sredstva i za takvo ‘novinarstvo’, i višekilometarska distanca od takvih podvala. Od tako drskog prozivanja na razini javnog linča, najplemenitijih stručnjaka među nama, kako izgleda prevencija?

Ines Grbić