Gostujući u srijedu u emisiji Aktualno Hrvatskoga katoličkog radija, vlč. Magić objasnio je glavne razloge pokretanja ove molitve, ističući da je akcija na početku imala geslo “Molitvom i žrtvom protiv psovke”. Glavni cilj je bio molitva da Gospodin oslobodi Hrvatsku okova bogohulne psovke, što je na ovim prostorima problem već, moglo bi se reći, stoljećima.

Kako je podsjetio, samo zato što je 15. travnja 1980. u Zagrebu bilo zasjedanje biskupa bivše države, s molitvom su započeli dan kasnije. “Mislio sam kako bismo mogli posvetiti jedan dan, svetu misu i pobožnost kao zadovoljštinu za grijeh psovke. Tada nije bilo više katoličkih medija kao danas i vjernici su pisali Glasu Koncila zašto se nešto ne čini po tom pitanju. Neovisno o tim pismima, i ja sam mislio da bi takva molitva bila nužna. Pa na to je svojevremeno u svojim homilijama i nebrojeno puta upozoravao i bl. Stepinac. Svakako, ako je problem dugotrajan, moramo se tako i postaviti i pripremiti, a najbolji način za to je molitva”, ističe vlč. Magić.

Samo prva je molitva, dakle, u Zagrebu bila 16. travnja 1980. Međutim, dan ranije održana je u splitskoj crkvi Gospe od zdravlja, a istoga je dana i na istu nakanu u Indiji sa svojim vjernicima molio i sluga Božji o. Ante Gabrić.

Velika potpora nadbiskupa Kuharića

Uoči početka inicijative, zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić je u Vjesniku Zagrebačke nadbiskupije župnicima i vjernicima preporučio ovu pobožnost. “Neka se u zagrebačkim crkvama oglasi ova pobožnost klanjanja i neka se vjernici potaknu u tome sudjelovati. Sigurno će biti molitelja koji će kao Mojsije moliti za narod”, podsjeća vlč. Magić na podršku nadbiskupa Kuharića. On je bio predložio i da na molitvu dolazi barem po jedan predstavnik iz svake gradske župe. To se na početku i događalo, i broj molitelja dosizao je i 150, a sada je to palo na tridesetak stalnih sudionika.

Molitva je održavana baš svakoga 15. u mjesecu, osim dva puta, kada je u rujnu 1991. u Zagrebu bila prva zračna uzbuna i jedne godine, kada je 15. travnja bio Veliki petak.

Na pitanje psuje li se manje danas ili 1980., vlč. Magić ističe da je teško odgovoriti na to pitanje. “Pa i danas se psuje na ulicama, u tvornicama, u javnom prijevozu, u poslovnim prostorima, ali zato mi nikada ne smijemo stati s molitvom. Ako i je stanje nešto bolje, molitva uvijek može biti korisna i nikad se ne smije stati.”

Molitva i blago upozorenje naše su jedino oružje

A na pitanje može li se reći da psovače obuzima i duh psovke, rektor Svete Katarine odgovara da je naša molitva jedini način borbe. Dodao je da smijemo i trebamo i upozoriti psovače, ali to izaziva različite reakcije, od srama zbog izrečenog i prestanka psovanja do bujice još gorih i bogohulnijih izraza.

Rektor crkve sv. Katarine vlč. Vladimir Magić. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

S obzirom na pandemiju koronavirusa i nemogućnost slavlja misa s narodom te, posljedično, oživljavanja kućnih Crkvi, vlč. Magić je naglasio da će on i danas moliti i slaviti misu na tu nakanu: “Pozivam sve koji su na molitvu dolazili, pa i one koji nisu, da u svoje nakane na večerašnjoj misi uvrste sve psovače, da se obrate, da postanu svjesniji što čine svojim psovkama i da prestanu to činiti.”

Zaključio je da je večeras u Svetoj Katarini, uz veći broj svećenika, trebala biti svečana proslava četrdeset godina inicijative, a euharistiju je već prihvatio predvoditi zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Proslavu je najprije odgodila pandemija koronavirusa, a potom i teško stradanje crkve sv. Katarine.

“Molitva, međutim, ide dalje i mora biti ustrajna, a negdje ćemo ubrzo osposobiti liturgijski prostor kako bismo se mogli naći na molitvi i tako zaustavljati psovku u hrvatskom narodu”, zaključuje vlč. Vladimir Magić.