Povijest

Bazilika Presvetoga Srca Isusova nalazi se u Donjem gradu u Zagrebu. Uz nju je rezidencija Družbe Isusove koja je crkvu i podigla. Isusovci su u Zagreb došli na početku 17. stoljeća. Ubrzo su na Griču uz crkvu sv. Katarine podigli samostan, gimnaziju i sjemenište, a sjeverno od grada kapelu sv. Franje Ksaverskoga i ljetnikovac. No, kada je 1773. godine papa Klement XIV. ukinuo Družbu Isusovu napustili su Zagreb. Družbu je ponovno uspostavio Pio VII. 1814., ali se isusovci nisu odmah vratili u Zagreb.

To se dogodilo na poziv zagrebačkoga biskupa Jurja Haulika 1845., otkad su u cijeloj Nadbiskupiji održavali duhovne vježbe i pučke misije. Da bi se ponovno trajno nastanili u Zagrebu nadbiskup je 1858. u zakladu za tu namjenu priložio 60 tisuća forinta. Namjeravao im je na upravljanje predati Plemićki konvikt i crkvu sv. Katarine, no to zbog moguće bune građana nije provedeno. Isusovci se tako nisu u Zagrebu nastanili za njegova, kao ni za života njegova nasljednika nadbiskupa Josipa Mihalovića koji se brinuo o obnovi nakon razornog potresa 1880., nego u vrijeme nadbiskupa Jurja Posilovića. Sredstvima iz Haulikove zaklade, u međuvremenu uvećanima kamatama, 1898. kupljeno je zemljište u Palmotićevoj (Vrtlarskoj) ulici za gradnju nove isusovačke rezidencije i crkve. Bilo je traženo zemljište bliže današnjem HAZU-u, ali zbog protivljenja liberala i masona bezuspješno. Radove je vodio kanonik Ivan Pliverić. Nacrte je izradio domaći arhitekt Janko Holjac, kasniji zagrebački gradonačelnik.

Nadbiskup Posilović je na dan 25. obljetnice svoga ređenja priložio 12 tisuća forinta. To nije bio njegov jedini dar, ali je tada omogućio da se crkva odmah sagradi u punim dimenzijama, a ne postupnim nadograđivanjem kako je bilo predloženo.

Tako je crkva, iako ne sasvim dovršena, blagoslovljena 15. prosinca 1902. S njene sjeverne strane podignuta je zgrada za kongregaciju, a s južne samostan istovjetnog pročelja. Obje su dvokatne, dužine 29.9 metara. Između njih je 24.65 metara dugačko pročelje crkve, čija je dubina 59.13 metara. Širina glavne lađe je 13.3 metara, a sa svake strane su četiri kapelice s pokrajnjim oltarima te ispovjedaonicama. Visina svoda je 20 metara. Iznad predvorja je pjevalište, a iznad kapela empore. Svetišta obavija sakristija tako da s njime čini cjelinu. Pročelje crkve ukrašeno je s dva zvonika. Ukupnom površinom od oko 830 metara kvadratnih to je poslije katedrale bila najveća zagrebačka crkva.

Uskoro je postala glasovito hodočasničko mjesto u čast Presvetoga Srca Isusova pa je napredovalo i dovršenje uređenja unutrašnjosti koje je potrajalo naredno desetljeće. Pokrajnji oltari izrađeni su u radionici Ferdinanda Stuflessera u St. Ulrichu. Glavni oltar podignut je 1906. zahvaljujući darežljivosti nadbiskupa Posilovića. Iste godine na pjevalište su postavljene orgulje.

Sljedeće godine 2. lipnja crkvu je posvetio zagrebački pomoćni biskup Ivan Krapac.

Uređivanje je nastavljeno oslikavanjem i ukrašavanjem unutrašnjosti, postavljanjem propovjedaonice, pričesne klupe, križnoga puta, vitraža i kipova Gospe Lurdske i Gospe Žalosne.

Ispred crkve trebao je biti mali trg, a ulice regulirane tako da pročelje bude vidljivo sa Zelene potkove. Međutim, zalaganjem masona to nije ostvareno te je crkva zaklonjena izgrađenim zgradama. Zbog toga u predviđena mjesta na zvonicima nikada nisu ugrađeni satovi.

Crkva je papa Pio XII. 1941., na svetkovinu sv. Ignacija, 31. srpnja, dodijelio naslov bazilike. U buli uzdizanja na naslov basilica minor spominje se da crkvu Božji narod s pravom naziva nacionalnim svetištem Srca Isusova, međutim, ne postoji službeni dokument koji bi to potvrdio.

Isusovcima je nadbiskup Franjo Kuharić povjerio upravljanje Župom Presvetoga Srca Isusova koju je utemeljio 15. kolovoza 1977. Tako je bazilika postala župna crkva.

Bazilika je u potresima u ožujku i prosincu 2020. pretrpjela veliku štetu.

Proslava župnog blagdana

Župnik p. Ivan Matić kazao je da su na svetkovinu Presvetog Srca Isusova cijeli dan svete mise. “Prva misa bude ujutro u 5 sati i 30 minuta, a tijekom dana je mogućnost za ispovijed. Nakon svete mise u 12 sati i 30 minuta mogućnost je klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, koji je izložen sve do 16 sati i 30 minuta, a prije večernje svete mise bude i posveta Srcu Isusovu. Dvorište će biti oslobođeno i očišćeno tako da će se liturgijski prostor moći znatno proširiti za potrebe vjernika pa će čak jednim dijelom ispovijedanje biti vani, ako bude trebalo”, rekao je.

Dvorište će biti oslobođeno i očišćeno tako da će se liturgijski prostor moći znatno proširiti za potrebe vjernika pa će čak jednim dijelom ispovijedanje biti vani, ako bude trebalo

Govoreći o obnovi nakon potresa župnik p. Ivan Matić kazao je da obnova ide svojim tijekom. “Konstrukcijska obnova kupole s tornjeva su skinute jer tornjeve treba učvrstiti. Baziliku treba isto tako učvrstiti. Započeli smo s umetanjem čeličnih konstrukcija. Vjerujemo da će to ići kako treba i nadamo se da će konstrukcijska obnova, koja je najvažnija, završiti za godinu dana. Cjelovita obnova će duže trajati, pogotovo restauracija”, istaknuo je.

Objasnio je da će izgled biti isti te je nadodao kako su restauratori našli neke elemente starijih slikarija, prvotnih, i one će biti oslobođene i restaurirane. “Vjerujem da će biti ljepša nego što je bila. Nađena je i izvorna boja. biti će puno prozračnija, ljepša i izvornija”, rekao je župnik.

Srce Isusovo jamči svoju milost na svim područjima života, u njihovom staležu, u obitelji i na kraju života milost svete ispovijedi i mogućnosti pomirenja s Bogom.

“Kroz povijest Crkve pobožnost Presvetom Srcu Isusovu pokazala se jako korisnom kroz duhovni napredak i vjernika i posvećenih osoba, ali i svih onih koji obavljaju pobožnost Srcu Isusovu, osobito preko pobožnosti prvih petaka koja kulminira na svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Srce Isusovo jamči svoju milost na svim područjima života u njihovom staležu, u obitelji i na kraju života milost svete ispovijedi i mogućnosti pomirenja s Bogom. Ova pobožnost u sebi sažimlje čitavu kršćansku duhovnost koja je usmjerena prema ljubavi Božjoj koja se u Srcu Isusovu i u njegovoj žrtvi na križu najviše pokazalo”, zaključio je.

Podsjetimo

Svečano misno slavlje u 19 sati predvodi sisački biskup Vlado Košić, a ostale mise su u 5.30, 6.30, 8,  9.30, 11, 12.30 i u 17 sati. Od 13.30 do 17 sati je popodnevno klanjanje, a svečana posveta Srcu Isusovu je u 18.30 sati. Mogućnost za ispovijed je od 5.45 do 13 i od 16.30 do 19.45 sati.