Od samih početaka Šibenika, grada čiji je život započeo na castrumu, na kamenoj uzvisini 70 metara nad morem, pa sve do današnjih dana neraskidiva je povezanost između Krešimirova grada i nebeskog arhanđela svetog Mihovila. Nebeskog vojskovođu, neustrašivog i nepobjedivog, predvodnika nebeske vojske na slavu Božju protiv palih anđela, Šibenčani oduvijek posebice štuju. Uzdajući se u njegovu snagu i vjerujući u njegovu pomoć i zaštitu Šibenčani su upravo svetog Mihovila izabrali za svog zaštitnika, piše Šibenski portal.

O svetom Mihovilu zaštitniku grada Šibenika, povodom velike 700. obljetnice Šibenske biskupije 1998. godine, Ksenija Kalauz zapisala je: „U svojoj neprestanoj borbi sa sotonom sv. Mihovil bdije nad ljudskim rodom, želeći ga na taj način osloboditi moći sotone i grijeha. Arhanđel Mihovil jedan je od nebeskih anđela, koji neprestance bdije uz Božje prijestolje. Njegova je dužnost, kao vodiča duše, i upućivanje duše pokojnika ka posljednjem sudu. Zbog izuzetnih osobitosti i moći koje sv. Mihovil posjeduje, kršćanska ikonografija različito ga prikazuje dajući mu kao osnovne atribute koplje, vagu, mač i zemaljsku kuglu. Simbolizirajući snagu i pobjedu prikazuje se kao ratnik velikih raširenih krila kako zaštitnički bdije nad vjernicima koji mu se u molitvi obraćaju. Pojavljuje se i kao ratnik, koji gazi, i ubija kopljem zmaja, označavajući tako pobjedu duše nad zlom. Često puta umjesto zmaja ubija sotonu, čime oslobađa vjernike njezinog utjecaja, demonstrirajući time pobjedu nad grijehom. Kao mjeraču duše uz Božje prijestolje kršćanska ikonografija stavlja mu u lijevu ruku drugi atribut – vagu, znak pravde, suda i spašavanja duše“.

Sveti Mihovil je od najstarijih vremena postao i simbolom gradskog grba i pečata. Tijekom 13. stoljeća Šibenčani počinju koristiti lik svetog Mihovila kao gradski grb. O tomu Ksenija Kalauz piše: „Njegov prikaz u grbu, kao najsnažnijeg i nepobjedivog anđela, simbolizirao je borbenost i snagu srednjovjekovne slobodne gradske općine Šibenik. Njime su Šibenčani upozoravali neprijatelja da će slijediti primjer nebeskog zaštitnika i neustrašivo se boriti za očuvanje svih svojih prava. Izrađujući grb najčešće u kamenu postavljali su ga na vidljiva i istaknuta mjesta nastojeći između ostalog i njime demonstrirati svoju komunalnu autonomiju, koju su u nestalnim vremenima srednjeg vijeka morali uvijek ponovno utvrđivati i braniti“.

Prošle je godinu misu na blagdan sv. Mihovila predvodio vrhbosanski nadbiskup u miru kardinal Vinko Puljić koji je tom prilikom naglasio kako je sv. Mihovil u službi Boga. On je borac Božji, a i kršćanin je svaki na svoj način borac Božji.

„Opredjeljujući se za Boga mi nalazimo svoje dostojanstvo i svoja prava. Ako izgubimo Boga nestalo je i nas. Zato je prevažno da prepoznamo ‘Tko je kao Bog’“, istaknuo je kardinal Puljić. Uputio je na važnost prepoznavanja volje Božje. Naglasio je važnost dostojanstva obitelji koja je gnijezdo čovječanstva. Kriza obitelji i neprihvaćanje djece vodi udaljavanju od Isusa. Bog je povjerio čovjeku da s njim život donosi, poručio je tom prigodom kardinal Puljić.