Donosimo poruku vicepostalutara preč. mr. Ilije Jakoveljvića:

Poštovani štovatelji bl. Miroslava Bulešića,

Slavljenje godišnjice mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića trajni je spomen kako Bog ne zaboravlja svoje pravednike. „Pravednik živi od svoje vjere“ (Hab 2,4). Bl. Miroslav nas uči: „Vjera nam je usađena u srce od dragoga Boga. I ‘sve što je rođeno od Boga’ – kaže sv. Ivan – ‘pobjeđuje svijet’. U svetom krštenju mi smo se ‘rodili od Boga’. Dakle možemo i moramo pobijediti svijet, tj. moramo biti nad svijetom i svjetovnom taštinom. – A mi smo od Boga rođeni, dakle smo božanskog podrijetla i nebesko plemstvo. Zato se uzdignimo iznad svega, što je vremenito.“ (bl. Miroslav Bulešić, Propovijed, 2. V. 1943.).

Bl. Miroslav, u vrijeme rata i sveopće mržnje među nacijama i narodima, želi svoje srce sačuvati od bilo kakvog oblika mržnje prema bilo kome, te nastoji svima biti „drugi Krist“.

Bl. Miroslav, u vrijeme rata i sveopće mržnje među nacijama i narodima, želi svoje srce sačuvati od bilo kakvog oblika mržnje prema bilo kome, te nastoji svima biti „drugi Krist“. Biti „drugi Krist“ znači biti spreman za spasenje vlastite duše i duše bližnjeg podnijeti žrtvu i na kraju mučeništvo. Ta svijest, koju je duboko živio bl. Miroslav, da je on, kao i svaki svećenik, po sakramentu svetoga reda „drugi Krist“, odredit će njegov duhovni i pastoralni rad. U jeku najveće mržnje – Drugog svjetskog rata, a napose u godinama 1943.-1945. svećenik Miroslav jasno odgovara na prozivke Nijemaca i partizana: „Ja sam katolički svećenik i svete sakramente ću podijeli: i Talijanu i Nijemcu i Hrvatu.“ Izdiže se kao svećenik iz nacionalnih okvira i živi univerzalnost svećeničkog poziva. On je bio spreman izložiti sebe radi čovjeka, pa i radi neprijatelja. Učiniti gestu ljubavi prema bližnjem pozvan je svaki čovjek. Međutim, kršćanin je pozvan učiniti jednu gestu više, odnosno pokazati ljubav i prema neprijatelju. Zato je danas još više aktualna duhovna poruka bl. Miroslava „Moja osveta je oprost!“ Da bi se došlo do trajnog mira potrebna je duhovna preobrazba čovjeka. Da postane čovjek oprosta kako bi postao čovjek mira. Da bi postao čovjek oprosta potrebno je biti čovjek molitve. Potrebno je da i mi danas, kao što je Miroslav Bulešić u svoje vrijeme činio, molimo: „Sveta Marijo, zagovaraj nas pred Bogom i isprosi nam mir.“ (Duhovni dnevnik, 1. 9. 1942.).

Pozvani smo na nastojanje da ovo naše vrijeme u kojem živimo bude za nas spasonosno, kairos, da u ovom vremenu postignemo svetost života.

Pozvani smo na nastojanje da ovo naše vrijeme u kojem živimo bude za nas spasonosno, kairos, da u ovom vremenu postignemo svetost života. Riječi apostola Pavla upućene učeniku i suradniku Timoteju snažno zvuče i danas kao poruka: „Dobar sam boj bio, trku završio, a vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac, ne samo meni nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak“ (Tim.4.6-8). Mučeništvo je kruna svetačkog života bl. Miroslava. Taj čas bl. Miroslav je dočekao duboko spreman u vjeri i zato je mogao u času dok su mu zabijali nož u vrat izgovoriti riječi: „Isuse, primi dušu moju!“ Te riječi su se urezale u pamćenje i njegovom ubojici koji je kod pranja ruku govorio: „Primio sam mu ja dušu.“ Pravednikove riječi toliko su snažne da ih i mrzitelj, iako ne razumije, počinje izgovarati. Miroslav je te riječi izgovarao u vjeri, vjerujući duboko da sve što je rođeno od Boga pobjeđuje svijet.

Ovogodišnje slavlje u Lanišću i Svetvinčentu, ali i mnogim drugim župama diljem Hrvatske i šire gdje se nalaze relikvije bl. Miroslava Bulešića, neka bude u znaku molitve za mir u svijetu i ljudskim srcima.

Ovogodišnje slavlje u Lanišću i Svetvinčentu, ali i mnogim drugim župama diljem Hrvatske i šire gdje se nalaze relikvije bl. Miroslava Bulešića, neka bude u znaku molitve za mir u svijetu i ljudskim srcima. Znamo da istinski mir dolazi od Boga. Taj mir je potreban svakom čovjeku a preko svakog od nas taj mir se širi u sve segmente društva. Svaki štovatelj bl. Miroslava pozvan je da promiče mir, da mir živ, da on sam bude mir. Da bi se do istinskog mira došlo potrebno je dozvoliti da Bog ispuni naša srca, koja su često puta ranjena i slomljena. Iz ranjenog i slomljenog srca najčešće izvire mržnja, potreba za osvetom. Bl. Miroslav, iako je doživljavao uvrede, prozivke, napade te ponekad i nerazumijevanje unutar same zajednice, nikad nije dozvolio da njegovo srce bude zatrovano mržnjom ili željom za osvetom. Svaku svoju kušnju, poteškoću i bol povjeravao je zagovoru Blažene Djevice Marije. Što je mržnja oko njega bila veća, to je u njemu želja za oprostom bila snažnija. U jeku najveće mržnje prema vjeri, Crkvi i svećenicima u Istri i Hrvatskoj, u životu bl. Miroslava se dogodila milost praštanja i spremnosti prinošenja žrtve vlastitog života za dobrobit svog naroda i Crkve. Tamo gdje je neprijatelj mislio da je pobijedio, zastrašio Crkvu i vjernike, zaklavši svećenika Miroslava Bulešića, tamo se Bog proslavio i danas na tom mjestu teku rijeke milosti.

Sve vas dragi štovatelji bl. Miroslava Bulešića pozivam na svečanu proslavu 75. godišnjice mučeništva bl. Miroslava u Lanišće i Svetvinčenat, 24. kolovoza. Svečano misno slavlje u Svetvinčentu s početkom u 18 sati predvodit će mons. Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup koadjutor u zajedništvu s nad/biskupima Riječke metropolije. Misno slavlje će izravno prenositi Laudato TV i Hrvatski katolički radio.

Molimo da se Bog proslavi po svom sluzi Miroslavu kako bi u skoroj budućnosti mogli očekivati kanonizaciju bl. Miroslava.

Fažana, kolovoz 2022.

vlč. Ilija Jakovljević

vicepostulator u kauzi za proglašenje svetim bl. Miroslava Bulešića.