U 3. obiteljskom terminu od 17. do 23. srpnja sudjelovalo je 24 obitelji iz cijele Hrvatske, jedna iz BiH i čak dvije obitelji iz Švicarske. Uz 5 teta čuvalica na susretu su bila 3 svećenika. Svi sudionici su se duhovno obnovili i sretno vratili svojim kućama sa željom aktivnog uključivanja u svoje župne zajednice kao i uvođenje svakodnevne molitve u svojim obiteljima.
Kakvo li je zajedništvo nastalo, kakve li su sve ideje zaživjele, koliko radosnih euharistija, koliko druženja, razgovora, svjedočenja, pjesme, koliko međusobnih pomaganja i suosjećanja, koliko radosti i veselja. Ljeto kakvo se zauvijek pamti. Djelić atmosfere možete vidjeti na fotografijama, ali će svakako biti bolje da dođete i uvjerite se sami, jer nije loše biti „nevjerni Toma“, donosi mrežna stranica Kursilja.
Danijela – teta čuvalica:
“Mogu samo reći da je tamo živa Crkva , uprisutnjena u svakom čovjeku. I sve što je moje srce u tajnosti prebiralo tamo sam doživjela. Prisutnost živog Boga. Za mene igra Boga i čovjeka.”
Osvrt na rad s djecom od 3 do 7 godina:
“Svakodnevnim okupljanjem djece (svih dobnih skupina) započinjali smo molitvom krunice u crkvi. Djecu je najviše veselio odlazak oko oltara po blagoslov gdje su ponovno sjedali u klupu i radosnim pjevanjem slavili Gospodina. Nakon toga svatko je odlazio u svoje grupe gdje smo nastavili rad s djecom. Raznim aktivnostima primjerenim toj dobi razvijali smo pozitivnu sliku o sebi, o svojim prijateljima i prisutnosti Boga.
Čitanjem Biblije za najmlađe, odlučili smo dati i ime svojoj grupi gdje su djeca samoinicijativno izabirala ime. Bilo je svakakvih zanimljivih prijedloga. Najviše im se svidjelo ime “Noina arka”. I tako smo zaplovili ARKOM, prepuštajući se novim spoznajama.
Kako su dani odmicali djeca su međusobno pomagala jedni drugima. Stariji su pomagali mlađima. Prepuštajući se njihovoj inicijativi i idejama nastao je mali projekt svih sudionika Kursilja.
Izradom stabla svatko je utisnuo svoj pečat (dječji otisak dlana i roditelja otiskujući svoj pečat palca) kao simbol jedinstvenosti svake osobe.
Sav ovaj rad s djecom ne bi bio moguć bez dobre suradnje i podupiranje animatora oko donošenja ideja. Svakodnevnim sastancima nas teta čuvalica razgovarali smo o idejama, djeci, izazovima. Djeca su nesmetano mogla birati grupe kako bi se osjećala ugodno i prihvaćeno. Bitno je osluškivati djecu, njihove potrebe. Pokušali smo pratiti teme odraslih i primijeniti ih na djecu u skladu s njihovom dobi. Reakcije roditelja su fantastične.”
Sudionik:
“Dojmilo me se posebno zajedništvo. Atmosfera koja vlada i koja te zapuhne čim uđeš kroz ulazna vrata. Osjeća se prisustvo Boga u svakom nasmiješenom licu, koja su jako rijetka u vanjskom svijetu. Točno sam vidio da su se animatori jedini smješili prvi dan kada smo došli a mi ne-naviknuti na to otvarali smo se postepeno. Danas su svi nasmijani, i da je samo to rezultat ogroman je, a učinak je puno već.”
Počinjem raditi na osobnom odnosu s Bogom i kroz molitvu i kroz čitanje Sv. Pisma (koje sam dugo izbjegavao) i kroz život.
Primjedbi nemam, samo nastavite na dobrom ste putu. Najboljem – Božjem!”
