"Volio sam vas osobito u slavlju svete mise, sklopljenih ruku, sabran, dušom uronjen u Otajstvo, zagledan u Božju slavu i ljepotu, prinoseći vas svaki puta u žrtvi našega Spasitelja. Uz riječi: Uzmite i jedite! Uzmite i pijte! Volio sam vas u brojnim akcijama i čestim premještajima: sad klupa, sad kipova, sad cijelog prostora, sad jaslica… Volio sam vas svojom strogošću, dok smo razgovarali, izbjegavajući banalne i isprazne razgovore. Volio sam vas i uz čašu vina, šalu i smjeh", piše fra Ivan Bradarić, donedavni rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku.
Vrijeme je razrješenja i premještaja svećenika u svim biskupijama, a jedan koji je razriješen i premješten je i rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića u Šibeniku fra Ivan Bradarić. Fra Ivan Bradarić razriješen je svoje dužnosti u Šibeniku i premješten u Sisak. U nedjelju 3. srpnja oprostio se sa svojim župljanima u Šibeniku. U nastavku prenosimo njegovo oproštajno pismo u cijelosti.
“Pamtim samo sretne dane”, pjeva jedna naša poznata pjevačica. S tim riječima, što poput osobnog proglasa ozbiljno i svečano odzvanjaju, želim se oprostiti od vas, dragi Šibenčani, ili jednostavno, dragi prijatelji.
Ne želim razdvajati dane na sretne i nesretne, na lijepe i ružne, nego želim reći da je svaki od ovih skoro 3000 dana koliko sam proveo u ovom prelijepom gradu, za mene bio sretan. Sretan zbog Božje milosti koja je u obilju kapala s nebeskih visina i ulijevala se u moju dušu. Da, baš ovdje, u ovom zdanju koje osam stoljeća, u neprekidnom tijeku traje do danas. Milosno je ovo mjesto. Sretan svaki dan zbog ove moje subraće s kojom sam živio: fra Augustina, fra Ivana, fra Teofila i fra Željka. Kakva divna obitelj smo bili. Što smo naumili, o tome smo raspravili, to smo dogovorili i proveli.
Sretan je svaki dan proveden u ovome gradu zbog pogleda koji sam svako jutro motrio kroz prozor svoje sobe, gdje me uvijek dočekao divan osmjeh Božjeg stvoriteljskog čuda: kanal sv. Ante, odbljesak prvih zraka sunca na predivnom moru. Uvijek bih uzdahnuo i na glas rekao: “Kakva ljepota!”, a i fratrima sam znao reći: “Braćo, divimo se!” Sretan je za mene bio svaki dan kada sam susretao vas, dragi prijatelji. S koliko ljubavi, pažnje i poštovanja ste mi pristupali. Bezbroj puta sam se pitao: Čime sam ja to zaslužio! Ma naravno, da nisam zaslužio, nego vaša briga za Crkve – kako reče sveti Pavao je obilovala iz dana u dan. Sretnih dana je bilo u brojnim pothvatima: proslavama, tribinama, hodočašćima. Sretni su bili svi oni dani kada ste donosili i darivali fritule, vino, smokve, trišnje… O Bože, kako ste brižni bili. Hvala vam svima na svemu.
Pa, je li ja sebi umišljam ili ne, ne znam, ali znam da sam ja volio sve vas.
Mene su u ovom gradu svi voljeli. Možda malo pretenciozno zvuči ova rečenica, i možda će se poneko zagrcnuti i reći: “Da, da, samo si ti umišljaj!” Pa, je li ja sebi umišljam ili ne, ne znam, ali znam da sam ja volio sve vas. Na svoj način. Volio sam vas osobito u slavlju svete mise, sklopljenih ruku, sabran, dušom uronjen u Otajstvo, zagledan u Božju slavu i ljepotu, prinoseći vas svaki puta u žrtvi našega Spasitelja. Uz riječi: Uzmite i jedite! Uzmite i pijte! Volio sam vas u brojnim akcijama i čestim premještajima: sad klupa, sad kipova, sad cijelog prostora, sad jaslica… Volio sam vas svojom strogošću, dok smo razgovarali, izbjegavajući banalne i isprazne razgovore. Volio sam vas i uz čašu vina, šalu i smjeh. Volio sam vas u onom cviću koje sam tako ljubomorno uzgajao i želio da, slijedeće nedjelje kada dođete, da se ugodno osjećate.
Volio sam vas u onom cviću koje sam tako ljubomorno uzgajao i želio da, slijedeće nedjelje kada dođete, da se ugodno osjećate.
I tako sam se otvarao sve više i više, vama i svima. Kako ja prema vama, tako i vi prema meni. Eto, vidite da si ne umišljam. Još bih samo rado s Terezom zapjevao: “Još se srce umorilo nije, ludo ljubi i još sebe daje!” Hvala vam. Nisam ja izabrao vas, a niste ni vi mene. Ali, vidite, ovo je kao otajstvo. Nije nam sve dokučivo, a i ne treba biti. Najvažnije od svega je da znate da ste voljeni. Ja vas nosim u srcu, sa sobom, kamo god pošao: sada u Sisak, a onda do Božje volje. Idem u Sisak. Jer je žetva velika a radnika malo. A vas, dragi prijatelji molim, molite za mene. Znate, ja vjerujem u Boga! To ste valjda shvatili.
Najvažnije od svega je da znate da ste voljeni.
Iako sam često bio uronjen u prekomjerni aktivizam, u smislu raznih organizacija oko svetišta i proslava, ali sve što sam činio bilo je provjereno i verificirano u molitvi. To je moj normativ i pravilo. Toga se držim. Zato, molim i vas, pomolite se za mene. Gospodin vam dao svoj mir.
Oproštaj od fra Ivana Bradarića/ Foto: Facebook Sveti Frane Šibenik
Oproštaj od fra Ivana Bradarića/ Foto: Facebook Sveti Frane Šibenik
Izvor: Facebook stranica Sveti Frane Šibenik