Prije točno pet godina, u vrlo uspješnom i koordiniranom činu spušten je dio vrha sjevernog tornja zagrebačke katedrale. Iako su prošle godine, još uvijek su svježa sjećanja ta događanja i dane. Bilo je to posebno vrijeme zbog koronavirusne bolesti i zatvaranja u kuće, dok su se potresi nizali. Isto tako, bilo je mnogo bojazni i jer je oštećeni vrh zvonika prijetio padom na krov i ziđe katedrale što bi ju dodatno značajno oštetilo. Tih dana bilo je pomiješanih emocija, od uzbuđenja do straha zbog maski i nepoznate bolesti.

Foto: Dario Zürchauer/ Damir Foretić u iščekivanju podizanja sjevernog tornja

Snažan potres magnitude 5.5 ML u 6:24 pogodio je Zagreb i okolicu. Bio je to šok za građane, kao i cijelu Hrvatsku. Najpoznatiji zagrebački simbol  i najveći hrvatski sakralni objekt – zagrebačka prvostolnica jedna je od najvrjednijih spomenika hrvatske kulturne baštine.

FOTO: Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije // Grob bl. Alojzija Stepinca u zagrebačkoj katedrali

Proteklo je pet godina od potresa koji je pogodio grad Zagreb i okolicu, a zanimanje o stanju zagrebačke katedrale uvijek je zanimljivo s mnogo pitanja. Počevši od prvog šoka u kojem smo svjedočili snazi potresa lokalne magnitude 5.5 ML po Richteru koje prouzročio rušenje vrha južnog tornja u jednom komadu, sve do kontroliranog uklanjanja (čitaj: miniranja) dijela sjevernog tornja, u budućnosti na samoj građevini mnogo toga neće ostati isto, posebice kada su u pitanju međusobne veze kamenih elemenata.

Južni vrh zvonika se u ukupnoj visini od 13.5 metara uslijed djelovanja potresnih gibanja odlomio i srušio u gotovo jednom komadu. Kod toga možemo primijetiti da je u odnosu na izvorni nacrt Hermana Bollea izvedeno drugo rješenje koje smo otkrili tek nakon uvida u ostatke kamenih elemenata južnog zvonika.

Foto: Ante Novak/IKA // Zagrebačka katedrala – uklonjeno je privremeno oko 30 metra kamena s oba vrha katedrale

U razgovoru s ovl. arhitektom i voditeljem projekta skidanja vrha sjevernog tornja Damirom Foretićem prisjećamo se tih trenutaka.

Same pripreme krenule su odmah ujutro nakon potresa. „Pozvao sam sve radnike, obrtnike i suradnike koji su tada radili na katedrali. Svi smo u ponedjeljak ujutro bili na obilasku katedrale i evidentiranju štete koja se dogodila. Cijela akcija krenula je vrlo brzo, već unutar nekoliko dana shvatili smo da je stanje vrha sjevernog tornja vrlo upitno. Na mjestu pada u dvorištu katedrale gdje je na južnoj strani pao sjeverni dio tornja uvidjeli smo da je gotovo cijeli dio od 12 metara povezan s dvije šipke u jedan veliki element“, prisjeća se.

Svoj pothvat povjerili smo i zagovoru našeg blaženika Alojzija Stepinca i sv. Riti – svetici nemogućega.

Govoreći o ideji da se vrh sjevernog zvonika ukloni, Foretić je naglasio da je „gornji vrh zvonika bio povezan dvjema šipkama što je u suprotnosti sa izvornim projektima koje sam pronašao u arhivu prije, za vrijeme obnove vanjštine katedrale.“

„Shvatio sam da to ne odgovara izvorniku i da je taj sjeverni dio tornja komad koji je ležao samo na tri točke i koji u svakom trenutku može pasti na tlo. Odmah se krenulo u akciju pripreme i koordinacije te smo shvatili da moramo pribjeći načinu podizanja uz pomoć dizalice. Tada mi je sinula misao da moramo odvojiti kuglu koja je protuuteg vrhu na samog tornja. Međutim, kako je došlo do povezivanja svih tih elemenata s te dvije šipke, shvatio sam da moramo tu šipku odrezati, a to nije moglo biti učinjeno drugačije nego eksplozivom.“

„Tijekom nekoliko dana pozvao sam profesore s Rudarskog fakulteta, prof. Dobrilovića s kolegama. Već su tada uzeli kamen bizek i metar šipke te u Rudarskom fakultetu proveli testiranja. Trebalo je organizirati i dvije dizalice, jednu jaču kojom bi se vrh zvonika podigao, a druga bi služila za pripremu akcije. U dvorištu smo testirali probe eksplozivom, a istovremeno je Hrvatska vojska također na svojem poligonu testirala eksplozivom pa se nakon konzultacija odlučilo da se na taj način odvoji vrh sjevernog zvonika od šipki kojima je još bio povezan s ostatkom zvonika.“

Svako podrhtavanje koje se događalo doživjeli smo vrlo ozbiljno i stresno. Molili smo Boga samo da uspijemo to završiti da se ne dogodi neko veće zlo.

Planirana demontaža je trebala biti izvršena 16. travnja, ali zbog jačine vjetra akcija je prebačena na sljedeći dan. „U 18 sati 17. travnja dizalica je podigla zvonik i smjestila ga u podnožje katedrale gdje se nalazi i danas. Moram zahvaliti još jednom policiji, hitnoj pomoći te drugim službama koje su nam mnogo pomagale. Primjerice, hidrometeorološka služba samoinicijativno je dostavljala svoja izvješća o jačini vjetra i prognozi vremena po satima. Bili su uključeni i druge kolege, statičari, građevinari, sastajali smo se redovito sa drugim službama i dijelili izvješća i novosti povezanih s akcijom. Morali smo požuriti jer se, kao i pri petrinjskom potresu, pokazalo da je ubrzo uslijedio i drugi snažan potres. Svako podrhtavanje koje se događalo doživjeli smo vrlo ozbiljno i stresno. Molili smo Boga samo da uspijemo to završiti da se ne dogodi neko veće zlo“, prisjetio se Foretić.

Foto: Dario Zürchauer

„Posebno se sjećam dana kada je došlo dvadeset policajaca na razgovor i kada su trebali osigurati taj prostor koji je pukovnik Car obilježio kao mogući krug u kojem bi se moglo dogoditi da padnu krhotine kamena nakon eksplozije. Bogu hvala, sve je dobro završilo. Svoj pothvat povjerili smo i zagovoru našeg blaženika Alojzija Stepinca i sv. Riti – svetici nemogućega.“

Vojnici / Foto: Dario Zürchauer

„Ubrzo smo kao mjeru sigurnosti, napravili poduporne skelama u apsidi koja je najviše stradala i na kojoj se i dalje radi i na dijelu ispod uz same tornjeve gdje je došlo da najvećeg oštećenja. Najprije smo dali nalog našim zidarima da se nastave radovi, zatvorili su grob bl. Alojzija Stepinca koji je tek nedavno premješten u bogoslužni prostor, zatim smo štitili oltare koji se nalaze uz sjeverni zvonik i propovjedaonicu da se ne bi oštetila u slučaju da ne uspijemo obaviti skidanje zvonika, a kasnije su se pripremali temelji u svetištu za skelu i druge stvari“, kaže naš sugovornik.

Vitraži su izrađeni 1840. godine, a preživjeli su i potres koji je zadesio Zagreb 1880. te su sada prvi puta demontirani i detaljno se obnavlja staklo i okvir.

„Nakon godinu dana osnovan je konzorcij, uključio se i Građevinski fakultet i tri tvrtke koji je preuzeo dalje izradu modela i statičkih mjerenja, ambijentalne frekvencije da se dobije model katedrale i prišlo se projektu urgentnih mjera po kojem je nedavno demontirano 25 metara oba zvonika, zatim su se napravile zatege unutar katedrale u svim smjerovima na svim stupovima, u samoj apsidi napravljena je zrakasta zatega, svi svodovi su poduprti sa skelom teškom koja ne nosi svodove jer je skinuta sva žbuka, sve sljubnice su ponovno očišćene i fugirane, premazane karbonskim platnima i užadima tako da je katedrala sada sigurna za slučaj potresa.“

Katedrala će jednog dana sigurno biti ista kakva je bila jer Zagreb ne bi bio to što jest bez ovakve katedrale.

„Napravljena je velika studija na krovištu katedrale koja je pokazala da je drvo na krovištu izuzetno dobro i sigurno. U tijeku je i dalje konstruktivna obnova na kojoj se intenzivno radi na projektiranju ojačanja apside koja je doživjela značajna oštećenja. Demontirani su svi vitraži iz katedrale iz sve tri apside, ukupno 11. Katedrala je dalje ugovorila restauraciju tog stakla.“

Zagrebačka katedrala / Foto: Pixabay

„Ti su vitraži rađeni 1840. godine i preživjeli su i onaj potres koji je bio 1880. i sada su prvi puta demontirani i detaljno se obnavlja staklo i okvir. Radimo i na projektu oslikavanja katedrale pa čim se to dovrši i pripremi dijelovi katedrale bit će otvoreni za javnost, sigurno za misna slavlja subotom, nedjeljom i blagdanima.

Katedrala će jednog dana sigurno biti ista kakva je bila jer Zagreb ne bi bio to što jest bez ovakve katedrale. Neće se mijenjati vanjski izgled katedrale, a ona će biti sigurna od mnogo većih potresa nego što je bio ovaj prošli pa ne bi trebalo biti većih oštećenja, ne daj Bože u slučaju snažnijih potresa. Sigurno će jednoga dana biti ista kakva je bila nekad, ali to zahtijeva i mnogo projektiranja, planiranja, mnogo je detalja koje treba zadovoljiti, ali i sredstava koji su potrebni da se cijeli projekt završi“, zaključuje Damir Foretić.

Tradicionalne spone kamenih elemenata na zagrebačkoj katedrali odlaze u povijest

Budući da se planira izgradnja gornjih dijelova novim statičkim sistemom tradicionalne spone – veze – kameni kojuni (kako ih iz tradicije graditeljstva i klesarstva) znamo, bit će dio povijesti. Ovdje će se ukratko pokazati neki od njih, a snimljeni su pronašli prilikom demontaže kamenih elemenata s tornjeva katedrale.

Prema Projektu konstrukcijske obnove koji je u završnoj fazi izrade tornjevi zagrebačke katedrale će biti ponovno izgrađeni u istoj visini i izgledu, dobit će novu jezgru i uspostavit će se sasvim novi konstruktivni način obnove. Katedrala bi trebala biti sigurna od mogućih budućih potresa naj jačeg intenziteta koji se predviđaju za zonu Zagreba.