Hrvatski katolički radio počeo je s radom 17. svibnja 1997. podnevnim blagoslovom kardinala Franje Kuharića u Zagrebu. Glavna autorica četrdesetominutnog dokumentarnog filma, za koji je glavni urednik Hrvatske katoličke mreže dr. sc. Siniša Kovačić rekao da je „dokument vremena“, je urednica Novih medija Hrvatske katoličke mreže Diana Tikvić. Suautor filma te postproducent je voditelj Tehnike HKR-a Mihael Varenica, a snimateljica je djelatnica odjela Tehnike Eva Leš.

Ideja o snimanju dokumentarnog filma koji je, prema riječima autora, osobno viđenje – subjektivni presjek onoga što je Hrvatski katolički radio bio do danas, nastala je prije godinu dana. Cilj prema kojem se išlo je „napraviti film koji bi u kraće vrijeme dao presjek 25 godina rada Hrvatskoga katoličkog radija koji je emitirao od ‚0-24‘. Međutim, to je mnogo sati i minuta emitiranja, ljudi utkanih u Hrvatski katolički radio. Bilo je nemoguće napraviti kronologiju tih 25 godina“, rekla je Diana Tikvić.

Glavni kriterij kojim su se autori vodili pri izboru govornika, s obzirom da film nema pripovjedača, bio je da su govornici u radu Hrvatskoga katoličkog radija prisutni od osnutka, punih 25 godina. Riječ je o ravnateljima, urednicima, bivšim i sadašnjim djelatnicima te prijateljima HKR-a koje se išlo snimati na više lokacija poput Bjelovara, Siska ili Lekenika. Većina filma je uglavnom snimljena u Zagrebu.

Video materijali utkani u film, osim iz privatne arhive pojedinaca, preuzeti su i iz arhive Hrvatske radiotelevizije te Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije kojima se organizatori ovim putem zahvaljuju na suradnji.

U prošlosti se nije snimalo sadržaje s namjerom koje bismo mogli koristiti, pa smo se poslužili snimkama iz privatnih arhiva koje su snimane mobitelima ili kamerama.

Suautor filma i postproducent Mihael Varenica govorio je o izazovima prikupljanja građe. „U prošlosti se nije snimalo sadržaje s namjerom koje bismo mogli koristiti, pa smo se poslužili snimkama iz privatnih arhiva koje su snimane mobitelima ili kamerama. U to doba su mobiteli bili dosta loši, nisu bili na razini na kojoj su danas“, kazao je.

Autori su napomenuli da su film nebrojeno puta pogledali i opetovanim gledanjem budila se emocija u njima koju su htjeli prenijeti na gledatelje. „Pokušala se stvoriti topla priča“, ističe autorica filma Diana Tikvić, što je potvrdio glavni urednik Hrvatske katoličke mreže dr. sc. Siniša Kovačić govoreći za film da je „jedna lijepa emocija“.

Čak 25 godina kasnije, sudionici u filmu o povijesti HKR-a govore „s oduševljenjem“. „Razumljivo je raspoloženje, ali nas je iznenadila dvadesetpetogodišnja vjernost“, ističe Tikvić.

Razumljivo je raspoloženje, ali nas je iznenadila dvadesetpetogodišnja vjernost.

Tijekom cjelokupne produkcije saznavale su se nove informacije. Govornici su dali do znanja da su djelatnici iz trenutaka kada nisu imali ništa iz zajedništva stvarali „velike stvari“. Uvjeti rada su bili teški, napomenula je Tikvić, ali savladivi jer jedan je cilj prema kojem su išli, a to je Bog „zbog kojega i postojimo, zbog kojega to ima smisla“, istaknula je.

Domagoj Pejić, djelatnik Hrvatskog katoličkog radija, jedan od aktera dokumentarnog filma prisjetio se prvog radijskog emitiranja te uputio zahvale svima koji su sudjelovali u radu HKR-a proteklih 25 godina. „Jako se dobro sjećam toga 17. svibnja 1997. godine i tog prvog emitiranja, prvog javljanja kardinala Kuharića u eter našega radija.

I sad nakon 25 (…) godina gledam sva ta draga lica i dobrom Bogu sam zahvalan za sve ljude koji su bili s nama. Za sve ljude koji su dali dio svoga života duže ili kraće ovom radiju ili Informativnoj katoličkoj agenciji. Dobrom Bogu sam zahvalan (…) što je bio graditelj kuće koja se gradila i koji je bio stražar toga grada koji je trebalo sačuvati (…) Hvala svima koji su na bilo koji način sudjelovali u stvaranju i radu Hrvatskoga katoličkog radija i Informativne katoličke agencije“, kazao je Pejić.

„Jubilej kao što je naš – 25 godina, obvezuje nas da sačuvamo od zaborava ono čega se sjećamo (…) Kada se stvara nešto veliko kao što je to Hrvatski katolički radio, onda se radi. Vodi se žarom srca, tada se ne razmišlja što će ostati za povijest.

Jubilej kao što je naš – 25 godina, obvezuje nas da sačuvamo od zaborava ono čega se sjećamo…

Devedesetih godina dogodila se prilika, dogodila se sloboda. Crkva je mogla ući u javni prostor preko svojih medija. Bilo je tada malo ljudi koji su u tome bili vješti, tko god je znao dao je svoj doprinos. (…) Kad se dogodi jedan ovakav jubilej, onda to treba ‚staviti na mjesto‘.

Kako vrijeme prolazi, tako se neke stvari zaborave, ako se ne dokumentiraju u filmu, knjizi ili nekom drugom obliku, jednostavno se zaborave (…), a pojave kao što je HKR ili bilo koji drugi katolički medij iz 90-ih godina su previše važne, providonosne, nastale u trenutku koji se više neće ponoviti, stoga se to treba zabilježiti. (…) Dužni smo zabilježiti jer mi smo ovo što je danas HKR primili od nekoga tko je za to izgarao“, zaključila je urednica Vjerskog programa Tanja Maleš, također govornica u dokumentarnom filmu.

Dokumentarni film dostupan je na  Youtube kanalu Hrvatskoga katoličkog radija.