Fra Miroslav Petrac je časni brat i pjevač duhovne glazbe. Naglasivši kako Gospodina nastoji slaviti s darovima koje mu je darovao, fra Miroslav je rekao da je zahvalan na svim Božjim milostima. U svojem radu ovaj časni brat brine za siromašne i svoju samostansku zajednicu iako nije svećenik.

“Stvoritelj mi je otkrio darove s kojima ga slavim kroz pjesmu i kroz franjevaštvo koje živim”

“Franjevaštvu me privukla činjenica da ne moram postati svećenikom kako bi slavio Gospodina. Mi možemo završiti teologiju i druge visoke škole, ali jednostavnost je skrivena u tome da možemo služiti i na drugi način. Sveti Franjo Asiški poticao je braću da vjeruju Gospodinu jer će im on otkriti što im je činiti. Ja sam osjetio to, da mogu služiti braći i Crkvi kao običan časni brat.”

Svetog Franju fra Miroslav upoznao je u Međimurju u jednoj crkvi. Došao je na prikazivanje filma o tom svecu, a otišao je oduševljen jednostavnošću i skromnošću koje su sastavni dio života sv. Franje. Njegov život postao je studij franjevaštva tijekom kojeg je proučavao knjige i spise koji su govorili o franjevaštvu. Opredijelio se za to usmjerenje u životu, otkrio je mnoge talente u samostanu, a trenutno je u službi ekonoma.

“Brinem se o kući i samostanu u kojima živimo i djelujemo. Koordiniram i dogovaram poslove s majstorima koji održavaju i popravljaju samostan. Kao ekonom samostana moram se pobrinuti da braća imaju što za pojesti i da je samostan uredan. Uvijek ima stvari koje treba obnavljati, popravljati, a brinem i o pučkoj kuhinji,”

Nije tajna da je fra Miroslav osoba koja Boga svjedoči pjesmom. Kao mladić imao je želju pohađati glazbenu školu, ali je njegov otac odlučio da će biti zanatlija kako bi mogao privređivati. Danas je široj publici najpoznatiji kao raspjevani brat.

“Mene to ispunjava toliko da unatoč umoru koji znam osjećati, ja sam sretan. U glazbi se čovjek mora truditi i boriti kako bi bio zadovoljan s konačnim proizvodom. A u toj priči sudjeluju i druge osobe, koje pišu tekstove, osobe koje mi pomažu aranžirati pjesme, tako da nikada nisam sam. Ovo što radim, radim uz pomoć prijatelja”, rekao je fra Miroslav.

Blažene Drinske mučenice

Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.), piše  Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga uništili su opljačkavši i zapalivši ga.

Glas o mučeničkoj smrti ovih pet sestara, poznatih u narodu kao Drinske mučenice, brzo se širio od samih početaka.

Sestre su te večeri, zajedno s nekoliko drugih zarobljenika, započele svoj četverodnevni križni put po brdima i šumama Romanije, po oštroj hladnoći i dubokom snijegu. Uz razna preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, put ih je najprije vodio do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. M. Berchmana, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadržana. Ostale sestre odvedene su u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih, tražeći od njih da ostave svoj način života. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.

Sestra Berchmana ostala je desetak dana u Sjetlini u zatočeništvu, a zatim je, kako joj je rečeno, trebala poći u Goražde k ostalim sestrama koje su već bile ubijene. Četnici koji su je odvezli izjavili su po povratku da je sretno stigla svojim sestrama. Međutim s. M. Berchmana ubijena je kod pračanskog mosta 23. prosinca 1941.

Nadbiskupijski postupak za njihovu beatifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu 1999., a nakon njegova završetka postupak je nastavljen na Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nakon pozitivnog ishoda i zaključka teoloških i ostalih stručnjaka, u siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima.