Ovaj mladić je već duže vrijeme nosio u sebi želju da oda počast svome ocu i svim hrvatskim braniteljima. Osjetio je da je upravo 30. obljetnica „Oluje“ pravi trenutak za to i odlučio je tu misao pretočiti u konkretno djelo – hod od Vukovara do Knina.

Pripreme za put / Foto: Privatna arhiva

Njegova namjera nije bila motivirana slavom, niti pažnjom – već osobnim zavjetom. Cilj je bio jasan:

Da sa ponosom i slobodno uđem u Knin – 5. kolovoza. Naravno, s puno dostojanstva i poštovanja prema našim braniteljima.

Čitava inicijativa nije nastala iz velikog plana ni organizacije, već iz sasvim obične objave koju je postavio u jednu grupu na društvenim mrežama – onu u kojoj je ranije znao dijeliti informacije za planinarenje. „I tu je krenula, ako se može tako reći, ta ludnica“, prepričava Džepina.

Ivan Džepina / Foto: Privatna arhiva

Posebno ga se dojmila otvorenost i toplina ljudi koje je susretao putem. Primali su ga u svoje domove kao da je dio njihove obitelji.

„Ne mogu reći ništa drugo nego – predivni ljudi. Ljudi koji su me ugostili, ljudi koji su me smatrali kao dio svoje obitelji. Tako da ne postoje riječi kojima bih mogao opisati to što sam doživio“, kaže Ivan.

Ivan Džepina s dobrim ljudima koji su ga ugostili na putu / Foto: Privatna arhiva

Naravno, na ovakvom putovanju nije sve savršeno isplanirano – događaju se i nezgode, nepredviđene situacije, ali upravo one najčešće ostanu u najljepšem sjećanju. Ivan se prisjeća nekoliko takvih trenutaka s osmijehom.

„Bilo je par scena koje su baš simpatične“, govori. Jedna od njih dogodila se dok je hodao cestom, kad je kraj njega stao automobil. Vozač ga je prepoznao:

„Ti si Ivan, onaj što ide pješke iz Vukovara za Knin? Super, super! Pratim te! Svaka čast“, a zatim je rekao: „Ajde, pa sjedni sa mnom u auto, da te odbacim barem 10 kilometara, do Ivankova, da ne pješačiš baš sve.“

Noćenje u vreći za spavanje / Foto: Privatna arhiva

Još jedna situacija posebno mu je ostala u srcu. Dok je hodao, jedan kamion mu je zatrubio u prolazu – ništa neobično. No, otprilike dvadesetak minuta kasnije, Ivan vidi da se isti kamion vraća nazad istom cestom.

„Sva četiri upaljena, staje ispred mene, izlazi vozač i kaže: ‘Nisam mogao da se ne vratim’“, priča Ivan. Vozač je zaustavio kamion kod pekare, kupio vrući burek i donio ga Ivanu iz kabine uz riječi:

Evo, da imaš nešto toplo pojesti.

Ivan Džepina / Foto: Privatna arhiva

Ivan ističe koliko mu takve geste znače. „Kad dobijete takvu podršku, mislim da više ništa nije teško. To te jednostavno gura dalje.“

Na ovom putovanju ima svega – i pješačenja i trčanja, iz dana u dan. „Naravno da nije lako, uz sav taj teret i naravno ruksak koji sam natrpao dosta“, govori Ivan. Od početka je želio sve odraditi samostalno, bez organizirane pomoći – čak ni smještaj nije unaprijed osiguravao.

Ivan Džepina s dobrim ljudima koji su ga ugostili na putu / Foto: Privatna arhiva

Ipak, ono što se dogodilo na terenu daleko je nadmašilo njegova očekivanja. „To je otišlo na neku drugu razinu. Ljudi su jednostavno brzo reagirali, ugostili me, i tako sam već nakon prvih objava uspio pronaći smještaj na nekim mjestima.“

Vremenski uvjeti ne idu mu uvijek u prilog. „Uz svu tu vrućinu – nije lako. Kad prži 35 do 38 stupnjeva, a ti hodaš po asfaltu… u Ivankovu je to bilo još i više“, opisuje. No nije bilo samo sunce – bilo je tu i kiše, grmljavine, svega pomalo.“ Ipak, ništa ga nije pokolebalo.

Ivan Džepina / Foto: Privatna arhiva

Istaknuo je kako su mu najveći oslonac tijekom hoda supruga, obitelj, prijatelji i poznanici, ali i branitelji koji su ga putem srdačno primali, vodili kroz mjesta i dijelili svoja iskustva – „to je ono što te gura naprijed.“

„Naravno, moj otac je podržao ovo sve. Ponosan je na mene, tako da sigurno će me, nadam se sa smiješkom na licu, dočekati u Kninu.“

Ivan Džepina s dobrim ljudima koji su ga ugostili na putu / Foto: Privatna arhiva

Za kraj je poručio braniteljima da „mi mladi još uvijek nismo zaboravili na njih i da znamo i poštujemo ono što su napravili za za nas.“

Mladima i svima koji ga prate želi prenijeti jasnu poruku:

Budućnost, ali i sadašnjost, u našim su rukama i na nama je da djelima pokažemo koliko nam je stalo, bez izgovora i odgađanja.

Ivan Džepina / Foto: Privatna arhiva

Vjeruje da se treba usmjeriti na dobro i kroz pozitivu rješavati izazove. „Ovim putem sam upoznao toliko dobrih ljudi, toliko pozitive, toliko dobrote i ljubaznosti… To je nevjerojatna stvar. I sve to me učinilo ponosnim.“

Ivan će 30. obljetnicu Oluje obilježiti ulaskom u Knin u jutarnjim satima gdje će ga ispred ulice Krešimirova 4 dočekati otac i obitelj. O tom trenutku planira naknadno podijeliti posebnu objavu.