Vodotoranj u Vukovaru odbio se srušiti

Vodotoranj u Vukovaru odbio se srušiti. Dok su ga pogađale stotine projektila znao je da ne smije pokleknuti, donosi vukovarskitoranj.hr  Između eksplozija slušao je kako ga Hrvatska moli da ostane uspravan. Činilo se, dok on stoji, neće ni ona pasti. Uspravljen i pun rana izgledao je kao hrast čije su deblo izudarale munje, a grane lomio vjetar. U nekim drugim krajevima ljudi se poistovjećuju s bambusom. Orkanski vjetar ga povija, ali kad utihne, bambus se uspravi i mirno živi dalje. Ali mi nismo iz tih krajeva i ne namjeravamo se promijeniti. Naš znak je ovaj hrast, na ovoj našoj zemlji, prkosan i nesavitljiv. Naš znak je ovaj izranjavani Vodotoranj. Zataknuvši trobojnicu na vrh, znao je što slijedi. I ponovo bi to učinio.

Susret hrvatske katoličke mladeži 2017.

Pri koncu euharistijskog slavlja u Dubrovniku 2014. objavljena je odluka Hrvatske biskupske konferencije da je sljedeći domaćin SHKM-a Đakovačko-osječka nadbiskupija i grad Vukovar. Susret se održao u subotu i nedjelju 29. i 30. travnja 2017. godine, a pohodilo ga je više od 30 tisuća mladih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, oko 30 biskupa, zatim provincijali redovničkih provincija u Hrvatskoj kao i mnoštvo svećenika, njih više od 300, koji su došli u Vukovar zajedno s mladima iz svojih župnih zajednica, i pjevalo je oko 240 pjevača praćenih tamburaškim i gudačkim orkestrom te vokalno-instrumentalnim sastavom.

Značenje logotipa

Simbol golubice izabran je iz dva razloga, prenijeli su na svojoj stranici tada mladi HBK-a. U prvome redu golubica simbolizira mir koji je u svakom vremenu potreban čovjeku, mir zbog kojega je Vukovar i podnio svoju žrtvu. Vrijeme mira ujedno je i vrijeme nade u kojemu čovjek može oživjeti svoju sadašnjost i planirati svoju budućnost.

Drugi razlog za izbor simbola golubice u logotipu bio je poznati arheološki nalaz Vučedolske „golubice“, jedan od simbola Vukovara i vukovarskog kraja. Golubica u logotipu ne zadržava karakterističnu formu kao metaforu Vučedolskog nalaza, ali preuzima i nosi onu simboliku koju znak golubice prenosi svojom simbolikom.

Treći element je silueta vukovarskoga vodotornja koji simbolizira postojanost i u najtežim trenucima kroz koje je prolazio grad Vukovar sa svojim stanovnicima kao i cijela naša domovina.

Vukovarski vodotoranj nadaleko je poznat simbol grada Vukovara kojim se u logotipu htjelo dati uočljivi i prepoznatljivi identitet i poveznicu sa gradom domaćinom ovoga susreta.

Boje logotipa su plava, bijela, crvena i žuta, boje prisutne na zastavi i grbu grada Vukovara. Boje su uzete i zbog svog simboličkog značenja. Plava kao boja neba i rijeka Dunava i Vuke koje protječu kroz Vukovar. Bijela boja mladenačke i vjerničke radosti; crvena kao boja mučeništva kroz koje je prošao grad Vukovar i njegovi stanovnici, te žuta odnosno zlatna kao boja uskrsne proslave i  Kristove pobjede, budući da se susret održavao u uskrsnome vremenu.

Ivan, Vili i Vodotoranj

Što mladima znači Vukovar i simbol njegova, ali i otpora cijele Lijepe naše  najbolje opisuju riječi mladića koji je na susret došao sa svojom zajednicom iz Berlina. Riječ je o dvadesettrogodišnjem Viliju.

Kako početi? Nama je jasno, da nismo bili u običnom slavonskom gradu, nego u gradu žrtve, u gradu simbola, u gradu heroja, u gradu ponosa, u gradu Vukovar! Kakav je to samo osjećaj.  Dođeš u grad i vidiš vodotoranj, voziš se ulicama i prekrasnim ravnicama i vidiš vodotoranj, hodaš po novoj šetnici pokraj Dunava i vidiš vodotoranj, izađeš iz crkve sv. Filipa i Jakova i vidiš vodotoranj! A tek naša zastava …. kako vijori, tako ponosno, tako napaćena, puna ljubavi, našu prekrasnu zastavu – naše nam jedine domovine Hrvatske! Pa se sjetiš što je ovaj grad sve prošao radi  slobode naše Hrvatske. Osjetiš silnu tugu, razmišljaš o braniteljima, jednostavno se naježiš i dođe ti da iz dubine duše zaplačeš. Iznenada ti se pojavi osmijeh na licu, ali ne onaj lažni, nego onaj iskreni iz dubine tvoje duše, jer osjećaš u srcu jedan silan ponos. Grad je tu, ti si u gradu i grad je u tebi. 

Iznenada se pojavi osmijeh na tvom licu i osjećaj silnog ponosa u srcu. Shvatiš da si ti Vukovar, da će od ovoga dana u tvojem srcu velikim slovima biti ispisana riječ Vukovar!

Župa sv. Andrije Split

 

A u srcu branitelja je ostao urezani mladić koji je 1991. godine baš poput Vilija tada imao dvadeset i tri godine. Riječ je o Ivanu Ivaniki. On je hrabreći branitelje i stanovništvo grada, na vrh tornja nosio i vješao hrvatsku zastavu, a nisu ga zaustavile ni granate, razrušene stepenice ni pedeset metara visoki put u moguću smrt.

Neprijatelja je to silno provociralo i gomilu granata bi usmjerili ka hrvatskoj zastavi ne bi li je “skinuli”, a on ju je uporno podizao i podizao na vrh!

Time bi često nanosili gubitke vlastitim trupama jer su promašeni projektili često pogađali i neprijatelja. Ivica je tada imao dvadeset i tri godine i pokazao izuzetnu hrabrost, ali više od svega, neumorno srce željno slobode. Pred sam pad grada poginuo je pokušavajući prijeći Dunav. Ostavio je iza sebe divan primjer otpora i hrabrosti.

Je li ga tada Vodotoranj fascinirao kao što je mladog Vilija fascinirala njegova veličanstvena pojava? Je li već tada vodotoranj bio simbol iz kojega će zauvijek niknuti cvijeće slobode? Je li bio pozornica na kojoj će hrvatska zastava zauvijek vijoriti onim čistim, iskrenim, bogoljubnim i domoljubnim prkosom.

Photo: Emica Elvedji/PIXSELL