Mladi isusovac

O. Juraj Mulih rođen je u Hrašću, Turopolju kod Zagreba, 30. travnja 1694. Školovao se kod isusovaca. Završio je čuvenu Gornjogradsku zagrebačku gimnaziju, koju su držali isusovci.

Godine 1714. ušao je u isusovački novicijat u Beču. Filozofiju je studirao u Grazu od 1716. do 1719. godine. Tri godine obavljao je službu magistra u kolegiju na Griču u Zagrebu. Zatim je nastavio studij teologije u Trnavi od 1722. do 1726. godine, gdje je tijekom kraćeg vremena predavao hebrejski jezik.

Zaređen je za svećenika 1726. godine. Treću isusovačku kušnju obavio je od 1726. do 1927. godine u Banskoj Bistrici u Slovačkoj.

Zauzeti misionar

Od ređenja pa sve do smrti djelovao je kao pučki misionar na hrvatskom jezičnom području, po Hrvatskoj i Slavoniji te među hrvatskim iseljenicima u Gradišću (u Ugarskoj i Austriji). Uz hrvatski jezik govorio je njemački, a služio se mađarskim i španjolskim.

Misionario je i među pravoslavnim vjernicima po hrvatskim krajevima, uz odobrenje njihove hijerarhije. Jedan je od prvih ekumenista, koje u ono doba vlast nije dobro prihvaćala.

Važno mjesto u njegovu radu imali su liturgija, sakramenti, pučka pobožnost i Blažena Djevica Marija.

Za vrijeme misija podijelio je mnogo svojih djela jer je imao mnogo donatora za tisak svojih knjiga. Njegov nauk temelji se na Duhovnim vježbama sv. Ignacija Loyolskog (1491. – 1556.).

Pučke misije koje je predvodio katkada su bile popraćene duhovnim obnovama i pokorničkim procesijama i konkretnim načelima nasljedovanja Krista. Takve procesije pridonijele su obnovi kršćanskoga života hrvatskoga naroda.

Pjesnik i crkveni glazbenik

Otac Mulih je osnivao škole i tako se borio protiv nepismenosti. Time je pridonio i kulturnome životu ljudi. Kao pjesnik i glazbenik uz katekizme, molitvenike i priručnike za misije pisao je i pjesme i šansone kršćanskoga nadahnuća.

Što se tiče pojedinih pjesama u pjesmaricama iz toga razdoblja koje se smatraju narodnima, teško je utvrditi tko je njihov stvarni autor jer su izabrane iz starijih pjesamarica u kojima se nije navodilo ime autora. Pučke crkvene pjesme većinom su sastavili franjevački prosvjetitelji, a ukorijenile su se u puku kao izvorno narodne pjesme u Bosni i u Dalmaciji. Jedna od njih je Stala plačuć tužna Mati.

Tako Hrvojka Mihanović-Salopek piše: „Uz male izmjene prenio se izbor iz Kanižlićeve i Mulihove selekcije pjesama u sustav misijskih priručnika riječkih isusovaca pod naslovom Knižica duhovna u četiri dila razdilena (Rijeka, 1768.).“ Stoga je teško sa sigurnošću reći je li, primjerice, popijevka Ja se kajem Mulihova.

Književnik i propovjednik

Zanimljivo je da je Mulih objavio više od 30 djela duhovnoga sadržaja i to na sva tri narječja: kajkavskom, štokavskoj ikavici i čakavskom.

Najviše je djela objavio na kajkavskome narječju (katekizme, molitvenike, pjesmarice i priručnike za različite bratovštine i pobožnosti). Autor je prve kajkavske početnice (Abecevica, objavljena 1746. godine) i prvoga hrvatskog bontona (Regule dvorjanstva), namijenjenog roditeljima i mladeži.

Najznačajnija su mu djela: Posel apoštolski–Apostolski misionar (u 2 sveska, izdano u Zagrebu, 1742. godine), Škola Kristuševa (1744. godine), Nebeska hrana (1748. godine, u 6 izdanja), Duhovna pisanica (1754. godine) itd.

Otac Josip Antolović (1926.-2008.) ga u svojoj knjizi “Mi svi smo jedno tijelo” opisuje ovim riječima: “Kateheta i genijalan pripovjedač, jednostavan, čovjek molitve i pokore, ispovjednik pun samilosti, revan u ispovijedanju, Mulih je pružio živo i izravno svjedočanstvo svoga duhovnoga života i svoje apostolske revnosti i žara. Njegovo djelovanje uzrokovalo je brojna obraćenika i čak ozdravljenja.

In memoriam

O. Ivan Fuček (1926. – 2020.) u Zborniku radova Isusovci u Hrvata, (Zagreb, 1992. str. 149.) piše da je pročitao i procijenio 26 Mulihovih djela, što je 5785 stranica, i kaže da se „s njegovim književnim opusom ne može mjeriti ni jedan drugi od naših književnika 18. stoljeća“.

A dr. Alojz Jembrih za Muliha u navedenom Zborniku piše: „Bio je uzoran svećenik, požrtvovan misionar, prvorazredan pisac i propovjednik, uporan narodni prosvjetitelj, pomoćnik i tješitelj neukih i ubogih.“

Otac Juraj Mulih naglo je preminuo u prepunoj crkvi sv. Katarine na Griču, u Zagrebu, na Staru godinu, 31. prosinca 1754. godine, nakon održane zahvalne propovijedi i nakon što je otpjevao himan Te Deum (Tebe Boga hvalimo).

Zanimljivo je da je upravo on uveo i organizirao Mise zahvalnice na Staru godinu u Hrvatskoj. Pokopan je u isusovačkoj svećeničkoj grobnici na Mirogoju u Zagrebu.