Već s tri godine ostala je bez majke. Premda ljubav, ljepotu i sigurnost obiteljskog doma kao dijete nije proživjela, bila je bogata darežljivošću i toplinom srca. Područje njezinog misijskog rada nisu bile daleke zemlje, nego zagrebačka siromašna periferija ratnih i poratnih godina prve polovice 20. stoljeća, podsjeća u svom prilogu dr. sc. Tvrtko Beus.

Apostolat među siromašnima, ali i “divljim” brakovima

U Zagrebu je radila kao poštanska službenica. Uz svoj redovni posao, vršila je poseban apostolat. Nalazimo je među siromašnim stanovnicima Zagreba, na rubu društva i Crkve. Pomagala je potrebitima na različite načine. Brinula se za njihovu djecu, hranila ih, poučavala i igrala se s njima. Organizirala je priredbe i događanja.

Nikolaja Mali sa suradnicima i štićenicima/ Foto: privatna arhiva

Mnoga djeca okupljala su se oko “tete Nikolaje”. Za dječake je osnovala Udrugu sv. Stanka, a za djevojčice Marijinu kongregaciju. Vjerska pouka događala se u obiteljima, domovima, u prirodi i na izletima, na kojima je djecu poticala na primanje sakramenata.

Nadbiskup Alojzije Stepinac snažno je podupirao Nikolaju Mali u njezinu radu.

Uz sve duhovne i materijalne oblike brige za potrebite, djelovala je u okviru jednog posebnog apostolata. U siromaštvu i bijedi ondašnjih predgrađa, bilo je mnogo tzv. divljih brakova, tj. čitavih obitelji nevjenčanih roditelja. Teta Nikolaja tražila je upravo takve slučajeve i “sređivala” obiteljske odnose. Posredovala je oko vjenčanja, dokumenata i materijalne pomoći. Gotovo je nevjerojatan podatak da je do 1939. godine do crkvenog vjenčanja dovela oko 1600 parova. Mnogima je bila kuma, kao i njihovoj djeci.

Misionarka s misionarima

U okviru svog misijskog djelovanja surađivala je s o. Antom Gabrićem, te zajedno sa svojim suradnicima pomagala misijsko djelovanje u Indiji. U misijskom radu širila je pobožnost Presvetom Srcu Isusovu i pobožnost prvih petaka. Širila je i Glasnik Srca Isusova i Marijina, čak i na radnom mjestu u vremenu kada je to bilo rizično.

Uz mnoge aktivnosti, sačuvala je radost, jednostavnost, hrabrost i upornost u svom navjestiteljsko-služiteljskom radu.

U 37. godini života oboljela je od multiple skleroze. Kretala se najprije uz pomoć štaka, a kasnije u invalidskim kolicima, ali je ostala neumorna u svom pastoralu. Punih četrdeset godina u invalidskim je kolicima širila kršćansku vjeru i dobrotu na području Kanala, Sigečice, Trnovčice, Trnja, ali i Trešnjevke, Knežije i drugdje. Preminula je u Zagrebu u 78. godini života i pokopana je na Mirogoju, blizu kapele Sestara milosrdnica.

Grob Nikolaje Mali / Foto: privatna arhiva

Sprovodne obrede za Nikolaju slavio je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić. U svome govoru poželio je da se nastave dobročinstva koje je započela ova misionarka i plemenita duša. O njezinu životu i radu pisali su i o. Gabrijel Đurak, o. Leonardo Kamerlato, njezin suradnik vlč. Jože Škorjanc, kao i Marija Jurić Zagorka.

Prva karitativna djelatnica

Možemo reći da se prvi jači prodor Crkve u nekadašnja zagrebačka predgrađa, u kojima još nije bilo župnih crkava i gdje nije bilo moguće djelovanje Caritasa, dogodio upravo u liku Nikolaje Mali. Interesantno je i znakovito koliko je jedna vjernica u složenim vremenima uspjela u radu, vjeri i služenju. U zagrebačkoj crkvi sv. Obitelji, gdje je najviše djelovala, na 50. obljetnicu njenog povratka Ocu misu je predvodio župnik, vlč. Danijel Dukić.

Molimo sve koji su kao djeca ili po svjedočanstvu svojih roditelja i članova obitelji poznavali tetu Nikolaju da pomognu u istraživanju njezina života, pripremi knjige i literature. Molimo za dragocjene informacije, uspomene, pisma, fotografije i zapise koje se mogu poslati na adresu elektroničke pošte info.teta.nikolaja@gmail.com.