Monografija “Stoljetne kapi milosrđa” koju potpisuje s. M. Vianeja Kustura, objavljena u povodu 100. obljetnice Družbe Kćeri Milosrđa TSR-a sv. Franje (1920. – 2020.), predstavljena je u srijedu 30. lipnja u samostanu Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi. Tijekom predstavljanja monografije, akademska slikarica Eva Vukina nacrtala je blaženu Mariju od Propetog onako kako je vidi u mislima, ali i svojem srcu.
Na predstavljanju monografije sudjelovali su predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) zadarski nadbiskup Želimir Puljić, bivši urednik Glasa Koncila i kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga mons. Ivan Miklenić, hrvatska povjesničarka dr. sc. Agneza Szabo, prof. dr. sc. Božo Skoko s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, vrhovna zamjenica Družbe Kćeri Milosrđa TSR-a sv. Franje i autorica monografije s. M. Vianeja Kustura, akademska slikarica Eva Vukina, skladatelj, aranžer, instrumentalist i glazbeni producent Ante Toni Eterović (pianino), solist opere HNK u Zagrebu Nikša Radovanović i s. M. Kristina Injić (solo i gitara – “Tvoja uvik”).
Prigodna cijena monografije je 180 kn, a sav prihod proslijedit će se misijama ove redovničke družbe na Kubi i DR Kongu.
Pozdravivši okupljene, voditeljica predstavljanja dr. sc. Katica Knezović, pozvala je solista opere HNK u Zagrebu – “Družbi za 100 rođendan” Nikšu Radovanovića da prigodnom pjesmom uvede u predstavljanje.
Nakon otpjevane skladbe, svojim pismom sestri Vianeji se obratila vrhovna predstojnica Družbe kćeri milosrđa, majka Kristina Orsiljo – sedma nasljednica u toj službi nakon bl. Marije Propetoga Petković. Tom prigodom željela je makar pisanom riječju podijeliti svečanost događaja. Profesorica, povjesničarka i doktorica znanosti koja je i sama uredila deset monografija, devet knjiga, te nebrojeno članaka, Agneza Szabo bila je prva govornica na predstavljanju monografije “Stoljetne kapi milosrđa” o povijesnim i društvenim okolnostima u vrijeme osnivanja Družbe i njenog kasnijeg djelovanja sve do danas.
Potom se skupu obratio mons. Želimir Puljić. “Nebo je obdarilo ovo blajsko dijete junačkom vjerom i velikim srcem koje je nosilo čežnju kako pomagati i štiti siromahe, tu probranu i ljubljenu braću Raspetoga Gospodina. Bog je preko odlučnih i jasnih savjeta mudroga starca biskupa Josipa pripremao Marijino milosrdno srce i darežljive ruke koje će svoje duhovnu sreću vidjeti samo u malenima, siromašnima, rubnima i prezrenima. Marija Propetoga Isusa već je kao dijete duboko proživljavala otajstvenost Crkve, a papu i biskupe je gledala kao nasljednike apostola kojima je povjerena vlast posvećivati, naučavati i upravljati. Prvi susret s biskupom imala je prilikom primanja sakramenta svete potvrde u Blatu gdje on, s povjerenjem razgovara s tom malom, ali je naslućivao kako Bog ima neke planove s njom”, kazao je mons. Puljić.
Nadalje je u izlaganju zahvalio papi Ivanu Pavlu II. i biskupu Josipu Marčeliću. “Hvala ti, Ivane Pavle II. što si nam prilikom svojeg trećeg dolaska u Hrvatsku donio dar nove blaženice koja je u suradnji s biskupom Marčelićem utemeljila Družbu 4. listopada 1920.”
Zadarski nadbiskup u nastavku je istaknuo zahvalnost sv. Ivanu Pavlu II. “Upravo te 1920. ti si se rodio u Wadowicama u Poljskoj. Hvala i tebi, biskupe Josipe, što si imao sluha i srca, strpljivosti, vremena i razumijevanja za stremljenje i težnje male Marije, koja ti je po godinama mogla biti praunuče, ali usprkos dobnoj distanci, bila je pažljiva na tvoje riječi i savjete pa je učinila pakt pristanka i obećanja, a to je urodilo Družbom sestara velikoga milosrdnog srca koje će kao prioritet svojeg apostolata pomagati i štititi siromahe”, zaključio je mons. Puljić.
Mons. Ivan Miklenić rekao je da je blaženi Alojzije Stepinca bio vrlo naklonjen Družbi te su sestre otvorile svoje samostane u Šsetinama i mnogim drugim mjestima u Zagrebu i okolici. “Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Zagrebu sestre kćeri milosrđa vodile su skrb i za izbjegličku djecu, dakle i za Kozaračku djecu. Blaženi Stepinac dva se puta osobno susreo s bl. Petković. Dok je bio u krašićkom zatvoreništvu, blažena Marija Petković pisala je dirljiva pisma potičući ih na molitvu za nevino osuđenoga. Njihovo služenje bilo je i jest veliki dar za crkvu zagrebačku te zaslužuje našu zahvalnost”.
Prof. Božo Skoko spomenuo je važnost knjige u digitalnom svijetu. “Knjige nisu i ne smiju biti prošlost. Zahvaljujući njima, razgovaramo s našim duhovnim velikanima, ali isto tako i sa ostavštinom naše Marije. Zato čestitke na ovom hrabrom knjiškom pothvatu. Ova monografija lišena je suvišnosti, fokusirana na bitno, poticajna i inspirativna. Monografija govori o istinskom služenju djelima, a ne riječima. Govori o snazi vjere i ljubavi jedne hrvatske blaženice, ali i stotinama divnih žena koje su kročile njezinim putem izgarajući za one najpotrebitije među nama.”
“Sestre su se uputile u daleki svijet kako bi pomagali djeci u potrebi. Pokazale su da u nevolji i potrebi ne postoje granice i da su svi braća i sestre. Posijano sjeme donosi bogate plodove pronoseći svijetu priču o jednoj skromnoj, ali upornoj Hrvatici koja nije mogla mirno gledati potrebe djece, žrtava neimaštine već je postala Isusova produžena ruka kao i kasnije njezine duhovne kćeri koje su tolike vratile u život, okrijepile ih, učinile sretnima te im osigurale budućnost”, zaključio je dr. Skoko.
Akademska slikarica Eva Vukina tijekom predstavljanja je crtala blaženu Mariju od Propetog Isusa onako kako je ona vidi u svojim mislima, ali i srcu.
“Večeras osjećam da su u mojem srcu Hvala i Veliča Gospodinu u jednom zagrljaju. Nemate pojma kolikim ljudima moram zahvaliti, a najprije dragome Bogu. Želja mi je da večeras svi odavde odete sa spoznajom veličine Božje ljubavi i providnosti te kako je moćan zagovor naše hrvatske blaženice Marije Propetoga. Velika je, velika, vjerujte! Ako mi ne vjerujete pokušajte je štovati, moliti i častiti”, potaknula je s. M. Vianeja okupljene te zajedno s njima izmolila molitvu bl. Mariji.