Proslavu svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, u utorak 15. kolovoza, u Svetištu Gospe Sinjske predvodio je apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Zdenko Križić.
“Za Mariju u nebu mi kažemo da je okrunjena. Zapravo, to je Božji dar novog života, kako će to reći apostol Pavao: ‘Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube’ (1Kor 2,9)”, započeo je propovijed nadbiskup Križić.
“To je ta stvarnost koju živi Marija uznesena na nebo. No, taj dar ima i svoju cijenu: cijena mu je vjernost Bogu i ljubav prema Bogu i čovjeku. Znamo svi da nema prave ljubavi bez žrtve. Isus je svoju ljubav pokazao sa križem. Ni Marija nije imala drugačiji put. Drugog puta ljubavi zapravo i nema. Nije to lagan put, a ne može niti biti. Ništa velikoga se ne ostvaruje na lagan i jeftin način. Vjernost Bogu ima svoju cijenu, ali se isplati”, objasnio je mons. Križić značaj svetkovine Uznesenja Marijina.
Marijino poslanje: nema istinskog majčinstva bez patnje
Naglasio je Marijino prošireno majčinsko poslanje: “Marija je prihvatila taj put i nije odustala niti onda kada joj je prorok Šimun navijestio da će joj na tom putu mač boli probosti dušu. Nije to bio mač jednog poteza, nego ubodi na rate sve do Kalvarije i trećeg dana Isusova boravka u grobu. Na Kalvariji, gdje je patnja dosegla svoj vrhunac, Marija dobiva novo veliko poslanje: postaje duhova majka svih Isusovih učenika”.
“Zašto tek sada? Odgovor nije teško naći: nema istinskog majčinstva bez patnje. Zar ova istina nije poznata svim majkama? Majka nije majka samo zato što je rodila dijete, nego zato što u tom djetetu mora odgojiti čovjeka. Puno je lakše roditi dijete, kakve god bile patnje, nego li roditi čovjeka u smislu formacije njegova srca i duše. Koliko je majčinske patnje dok to dijete ne uzraste do punine čovjeka! A ni tada briga za njih ne prestaje. Ni jedna majka, ako želi biti prava majka, ne može izbjeći patnju. Ne može izbjeći žrtve i odricanja koja su povezana s rastom njihove djece”, primijetio je nadbiskup.
“U odlomku iz knjige Otkrivenja koji smo čuli, predstavljena nam je žena u različitim ulogama: žena u sjaju, žena koja rađa, žena koja se bori da zaštiti svoje tek rođeno dijete od prijetnje Zmaja, žena koji sam Bog štiti dajući joj prebivalište na sigurnom. Svi tumači Svetog pisma se slažu da je u liku ove žene predstavljena Marija. Ne toliko Marija u Betlehemu ili Nazaretu, koliko Marija na Kalvariji, i poslije u nebeskoj slavi. Duhovna poruka ovoga odlomka je upućena svim ženama i majkama, za sva vremena”, poručio je propovjednik.
Svako dijete dolazi na ovaj svijet u porođajnim bolima. To su bolovi majke, ne djeteta. A s kakvim će se još bolima majka susresti u budućnosti, a i njezino dijete, to samo Bog zna.
“Žena u Otkrivenju, da bi zaštitila svoje dijete od tolikih životnih prijetnji koje vrebaju, nalazi jedno jedino pravo rješenje: predaje ga Bogu. Tu je sigurnost, to je jamstvo najbolje zaštite”, rekao je nadbiskup i nadodao:
“I Marija je napravila baš to! Nakon što je rodila svoje dijete nosi ga u hram i prikazuje Bogu. Tako ga stavlja u sigurne ruke. To je poruka svim majkama: svakodnevnom molitvom prikazivati Bogu svoju djecu, nositi ih molitvom Bogu i Boga nositi k njima. Kako je važno da već od malena majke nauče svoju djecu moliti da bi oni poslije sami znali zazivati Božju blizinu i stavljati se pod njegovu zaštitu”.
O pravima začetog djeteta
“I dok nam Knjiga Otkrivenja, s jedne strane, predstavlja ženu koja viče u mukama rađanja, pred nama je danas i jedna druga slika: slika mnoge djece koja viču u utrobama svojih majki koje ih ne žele roditi, koje ne žele njihov život, nego njihovu smrt. Kako je danas aktualna, ali i potresna ova slika! Svi mi znamo koliko ima danas onih koji se na sve načine zalažu za ubojstva djece u majčinoj utrobi. To nazivaju slobodom i pravima žene da sama odlučuje o svom tijelu. Ističu kako bi sve to trebalo biti besplatno da bude lakše izvedivo i da bi to mogao činiti što veći broj žena. O pravima začetog djeteta kao da ne treba uopće govoriti”, osvrnuo se mons. Križić.
Zmaj stade pred ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre dijete (Otk 12, 3-4)
“Hod za život mnogima podiže tlak, jer oni žele hod za smrt. Došlo se do toga da se borba za život želi prikazati kao nešto retrogradno i nakaradno. Kamo ide ova civilizacija?”, zapitao se propovjednik.
Nadbiskup je napomenuo da današnje vrijeme nosi nova iskušenja, još izraženija nego prije: “Zmaj našega vremena ne čeka da se dijete rodi nego žuri da ga proždere još prije, dok je u majčinoj utrobi. Kako je taj zmaj danas postao moćan! Ne dopušta da se o tom ubijanju djece uopće govori, a one koji se tome protive etiketira se najpogrdnijim nazivima. Ovakvima nije stalo do djece i života, oni su u službi Zmaja i njima je stalo da se Zmaj nasiti krvlju nevinih”.
Vremena nikada nisu bila laka i bajna, ali ni Marijin zagovor nije nikada izostao
“U svom viđenju, pisac knjige Otkrivenja, čuje jaki glas s neba koji govori: „Jao vama zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena“ (12,12).
Kako nam je i danas potrebno brižnih i jakih majki koje su sposobne boriti se protiv zmajeva našega vremena, majki koje su spremne žrtvovati se, molitveno vikati i vapiti, i u ljubavi se trošiti da zaštite živote svoje djece do punine čovještva!”, naglasio je propovjednik.
“Vremena nikada nisu bila laka i bajna, ali ni Marijin zagovor nije nikada izostao. Poznat je onaj vapaj koji joj je narod upućivao još od 11. stoljeća: „O pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje“.
Naglasak je da pomogne „palom svijetu“. Moli se ozdravljenje palog svijeta. Da li je ta molitva aktualna i danas? Je li to i naš današnji svijet? Da li je svjestan da je bolestan i da li želi ozdravljenje?”
“Kako mu je potrebno ozdravljenje! Zato upućujemo majci Mariji naše usrdne molitve da pomogne da se podigne pali svijet našega vremena, da poraste civilizacija ljubavi, pravednosti i solidarnosti. Alternativa ovome je uništenje i svršetak, koji neće učiniti Bog nego čovjek”, zaključio je nadbiskup Križić.