Središnje euharistijsko slavlje ove godine predslavio je mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup, uz suslavlje domaćina mons. Josipa Mrzljaka, apostolskog administratora Varaždinske biskupije, kao i novoimenovanog varaždinskog biskupa Bože Radoša te drugim hrvatskim biskupima i brojnim svećenicima. 

Svetoj misi prethodila je procesija s relikvijom Predragocjene Krvi Kristove od župne crkve Presvetoga Trojstva u Ludbregu do zavjetne kapele odnosno svetišta na otvorenom. 

Sve okupljene najprije je pozdravio domaći župnik i upravitelj svetišta mons. Josip Đurkan.

“Došli smo ovamo na životno vrelo ljubavi Božje, koja se predala za sve nas. Svojim trpljenjem, prolijevanjem svoje Krvi, Isus je zauvijek oduzeo snagu zlu. Pokazao nam je da nas Otac nebeski neizmjerno ljubi, a kada Bog ljubi, On ništa drugo ne želi nego da bude ljubljen. On zna dobro da će, već samom tom ljubavlju Njegovi ljubitelji biti usrećeni. Vjerujemo i molimo da se to danas i ovdje ostvari”, poručio je mons. Đurkan.

Na ovom svetom misnom slavlju prisustvovali su i predstavnici političkog života, državnih i lokalnih vlasti, a pozdravnu riječ uputio je izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ante Sanader.

Najprije je podsjetio na zavjet Hrvatskoga sabora iz 1739. kojim je obećao u Ludbregu podići kapelu u čast štovanja Predragocjene Krvi Kristove, a koji je Hrvatski sabor ispunio 1994. godine. Sanader je izrazio radost sudjelovanja na hodočašću i misnom slavlju na tlu Ludbrega koji je euharistijsko svetište jedinstveno u Hrvata, a među rijetkima u kršćanskom svijetu koje je utemeljeno pismenim ukazom Svetog Oca. 

Sveta nedjelja u Ludbregu

“Isus je ostavio poruku u evanđelju za ohrabrenje apostola i svih vjernika: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Tako je bilo kroz cijelu Hrvatsku povijest hodočašća i ovakva svetišta davala su duhovnu snagu hrvatskom narodu da prebrodi sve pogibelji i teškoće koje su ga pratile tijekom burne prošlosti. Zagovor Blažene Djevice Marije, ljubav Isusa Krista uz potporu svećenstva bili su nam jedini oslonac i potpora u nadljudskim naporima da preživi i opstane naš narod”, poručio je  Sanader dodavši kako smo mi danas odgovorna generacija za realizaciju snova naših djedova i pradjedova, kao i naših poginulih junaka u Domovinskome ratu. 

“Odgovorni smo natjecati se tko će bolje naslijediti Šimuna Cirenca. Tko će uspješnije pomoći nositi križ patnji i teškoća svakom potrebitom. Tko će uspješnije pomoći nositi križ problema našeg naroda i Domovine. Čiji će biti veći Veronikin rubac i obrisati suze svih ožalošćenih i neutješenih. To je naša odgovornost. Pri tom smo svjesni da, posebno mi koji se bavimo javnim poslom, moramo biti ponizni, jer uloga državnika i političara je osluškivati i izvršavati želje naroda kojem trebamo služiti. Služenje narodu, a ne oholost, bahatost i arogancija, mora biti osobina pravih narodnih predstavnika. Za realizaciju ovog itekako nam je potrebna molitva i zagovor. Zato smo danas ovdje, da bi zajedno i pojedinačno uputili svoje molitve Predragocjenoj Krvi Kristovoj za našu Domovinu, za zajedništvo hrvatskog naroda, za očuvanje, snagu i brojnost naših obitelji, za očuvanje naših tradicionalnih vrijednosti, za međusobno poštivanje i uvažavanje kao jedinu garanciju za opstanak našeg naroda i Domovine”, rekao je, između ostalog, Sanader u svom pozdravnom govoru u Ludbregu kojeg je zaključio molitvom Predragocjenoj Krvi Kristovoj da nam svima bude vodilja i pomoć u ovim izazovnim vremenima, a sve za dobrobit našeg naroda i domovine Hrvatske. 

Okupljene je prije samog euharistijskog slavlja pozdravio i mons. Josip Mrzljak poželjevši svima najprije da Sveta nedjelja u Ludbregu bude poticaj da prepoznamo svetost svake nedjelje koja i nas ljude posvećuje.

Biskup Mrzljak

“Svake nedjelje kada se sastajemo dobivamo novu dimenziju naše ljudskosti, čovječnosti. Nismo više obični pozemljari kao ostala stvorenja, nego smo putnici prema nečem višem i idemo putem koji nam pokazuje Krist Gospodin svojim križem, svojom pobjedom nad smrću, svojim uskrsnućem. Zato vas radosna srca pozdravljam okupljene ovdje u ovom veličanstvenom broju”, rekao je mons. Mrzljak posebno pozdravivši i novoimenovanog Varaždinskog biskupa Božu Radoša te podsjetivši na njegovo biskupsko ređenje 24. studenog 2019. u varaždinskoj katedrali. 

Predsjedatelj euharistijskog slavlja mons. Đuro Hranić u svojoj  homiliji govorio je najprije o poniznosti, ali i školi za život koja bi trebala biti utemeljena na Isusovoj školi koja je škola poniznosti, ali i istinska škola za život.

Takva škola uči, osim poticanja na izvrsnost i isticanja onih najizvrsnijih, prihvaćati i vrednovati one koji ostaju kod kuće. Koji ne mogu ići na natjecanja, niti osvajaju prva mjesta, poput hromih, slijepih i onih koji ne mogu uzvratiti, kako se spominje u evanđelju koje Crkva pred nas stavlja ove nedjelje. Istinska škola za život pozvana je podržavati i male te skromne, ali itekako važne korake djece s invaliditetom, motoričkim ili mentalnim poteškoćama, autistične te druge djece i mlade.

“I njihovi su koraci te naši koraci s njima također škola za život. Škola koja skrbi i o onima koji ne mogu računati na osobita postignuća, na uspjeh i na osobite rezultate na takmičenjima, koja osobitu podršku pruža i ulaže u one koji neće biti konkurentni na tržištu rada, koji su isključeni iz gospodarskoga života i tržišne utakmice te sreću i zadovoljstvo otkrivaju u malim stvarima i sitnim koracima. U iskustvu prihvaćenosti, u ljubavi i solidarnosti na koju ne mogu uzvratiti”, poručio je nadbiskup Hranić.

Dodao je i kako se škola za život ne može ostvariti bez poštovanja učiteljskoga poziva te istaknuo da čitelji tkođer imaju svoja osobna prava i moraju imati ispunjene osobne pretpostavke u životu kako bi dali svoj obol školi budućnosti. 

“I ako je škola za život, onda ona nije samo za život učenika i budućih generacija ovoga društva, nego i za život učitelja”, naglasio je nadbiskup Hranić.

Nadbiskup Hranić

Nadalje, prisutnima je poručio i da se svi ondje okupljeni nalaze u Kristovoj školi koja je itekako važna škola za život i važna škola poniznosti. 

“I mi stvaramo vrijednosno i društveno ozračje i zato smo ovdje, u Isusovoj školi, u Njegovoj školi poniznosti, kako bismo, suobličeni Njemu, mogli mijenjati i preobražavati Njegovom uskrsnom preobrazbom ovo naše drago hrvatsko društvo. I mi okupljeni ovdje danas za tim stolom želimo se nahraniti Isusovim tijelom i krvlju prolivenom na križu kako bi među nama zavladalo drugačije ozračje od onoga VIP gostiju u farizejevoj kući opisanom u današnjem evanđeoskom odlomku. Mi danas ovdje molimo za sve nas koji smo često tako slični u našoj konkretnoj praksi, u našem svakodnevnom životu, sustolnicima u farizejevoj kući što žele zauzimati i zauzeti prva mjesta. I nismo li danas ovdje upravo zato i ponajprije zato? Da bismo se okrijepili Njegvom krvlju i Njegovim tijelom kako bismo uvijek i u svemu bili njemu posličeni odnosno sposobni za samoprijegorno i ponizno darivanje u ljubavi i za ostvarenje uskrsne preobrazbe ovoga našega dragoga hrvatskoga društva i svijeta u kojemu živimo? Slaveći ovu euharistiju, pristupajući euharistijkom stolu molimo da bude tako”, zaključio je svoju homiliju mons. Hranić. 

Ovo euharistijsko slavlje svojim pjevanjem je uveličao Mješoviti pjevački zbor ludbreške Župe Presvetoga Trojstva.