Donosimo promišljanje novoimenovanog biskupa Vlade Razuma o važnosti obiteljske i osobne molitve.

O obitelji

„Ako je obitelj stabilna i zdrava tada prosperira i cijelo društvo. Činjenica je, obitelj nam je u krizi. U ovim izazovnim vremenima statistike pokazuju da je u porastu obiteljsko nasilje. Ako pogledamo na bit problema, onda je zapravo u krizi bračno zajedništvo. Kada roditelji njeguju sklad i u ljubavi ostvaruju svoje odnose, to je najbolja garancija za izgradnju skladnih odnosa u cijeloj obitelji. Prvo od čega bi trebalo krenuti jest dobra komunikacija unutar obitelji“, rekao je 2019. u razgovoru s Joškom Puklekom za stranicu Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Čučerju.

Istaknuo je da je za obitelj „spasonosno ako sjedne za zajednički obiteljski stol i uz blagovanje njeguje tople i iskrene razgovore.“

Najgore je rješenje zurenje u ekran i konzumiranje virtualnih ponuda u kojima ne nedostaje crnila.

Važnost obiteljske molitve

„Potrebno je ponovo probuditi obiteljsku molitvu, čitanje dobroga štiva te zajedničko promišljanje nad Riječju Božjom“, istaknuo je te objasnio:

„Mnoge obitelji su svoj procvat doživjele onoga trenutka kada su uvele u večernjim satima druženje s Biblijom. Možda ovo djeluje previše konzervativno, no zašto ne probuditi ono što se nekada pokazalo dobrim. Ako svaki pojedinac, a tako i obitelj, dopusti da nam Bog bude na prvome mjestu, onda će sve biti na svome mjestu. Tada će biti probuđena potreba za ljudskom blizinom ostvarivanom u njegovanom obiteljskom zajedničarenju.“

Osobna molitva

Pitanje je i koliko znamo biti sami s Bogom, da li nam baš uvijek treba „publika“?

Objasnio je kako je i Isus većinu svog života živio „u skrovitosti nazaretskog doma“, a to je bilo „vrijeme njegova sazrijevanja i pripremanja za ostvarenje poslanja“.

„Kaže Evanđelje da je rastao u dobi, mudrosti i milost je Božja bila na njemu. Svoje javno djelovanje započeo je odlaskom u pustinju. Vidimo kako je i kasnije često odlazio u osamu i bio sam sa svojim Ocem. Osama, praćena šutnjom, molitvom i kontemplacijom, uvodi nas u živo iskustvo i dublje proživljavanje vlastite vjere.

Vjerujem jer sam Ga susreo.

Svaki vjernik ovo iskustvo može posjedovati. Vlastita soba, ako se izdvojimo od utjecaja virtualnosti, odlazak u crkvu na adoraciju pred Presvetim, razmatranje nad biblijskim tekstovima, odlazak u prirodu, pružit će nam iskustvo Božje blizine. Tada, to iskustvo nije naše vlasništvo nego zadatak našoj vjeri koja mora biti pretočena u svjedočenje. Bog želi biti vidljiv po nama i po svjedočanstvu naše vjere.“

Možda bi nam i Biblija trebala biti češće u rukama?

„Naš nam je profesor o. Bonaventura Duda znao reći kako bi svaki vjernik trebao posjedovati svoju vlastitu Bibliju“, prisjetio se.

„Što se sve djeci ne poklanja prilikom primanja sakramenta krsta, prve svete pričesti i krizme? Bilo bi dobro da dijete od svojih roditelja ili kumova dobije svoju vlastitu Bibliju koja neće biti odložena na policu s ostalim knjigama već će zauzeti najčasnije mjesto u sobi. Ako to ne može, bilo bi dobro da u kući postoji obiteljska Biblija.“

Ona može biti više puta pročitana, ali nikada neće biti do kraja iščitana.

Mislim da nema obraćenika koji to nije doživio, a i sam sam to doživio u vlastitome životu, kako se vjera budi i produbljuje kada se počnemo družiti s Biblijom. Ona je važna za osobni rast u vjeri, a vjerujem da kada se čita i razmatra u obitelji postaje divno sredstvo obiteljskoga zajedništva. Družeći se s njom u svojoj svakodnevnici riječ se Božja polako iz godine u godinu utjelovljuje u nama i oblikuje naše živote. Ona može biti više puta pročitana, ali nikada neće biti do kraja iščitana jer je duboka i široka kao najveći ocean. Uvijek je nova i inspirativna. Izaziva nas. Budi nova pitanja i opet u svoje vrijeme daje odgovore. Čini nas mudrima. Oplemenjuje nas, izgrađuje i vodi putem vječnosti kada ćemo bit s Njim: licem uz lice.“

Životopis

Mons. Vlado Razum rođen je 19. studenoga 1960. u Župi Svetog Martina pod Okićem u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Nakon završene osnovne škole, Vlado je pohađao srednju školu u Novom Zagrebu, a potom i Geodetski fakultet, na kojem je diplomirao 1985. Tijekom tog razdoblja sazrela je njegova odluka da krene svećeničkim putem te se upisuje u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu i započinje studij filozofije i teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, na kojem je 1992. diplomirao.

Za đakona je zaređen 11. listopada 1992., a za svećenika 27. lipnja 1993.