Crkva na Knežiji oštećena je u potresima iz ožujka 2020. i prosinca iste godine. Konstruktivna obnova počela je u ožujku prošle godine kada su odobrena sredstva iz fonda solidarnosti EU. Prvi vjernici u crkvu su ušli tek u u četvrtak i petak prilikom čišćenja, a njihovo oduševljenje unutarnjim izgledom crkve ocrtavalo se na njihovim licima. Oči koje su otkrivale svaki kutak crkve, davale su osmijehe i pokoju suzu radosnicu, jasno znak oduševljenja učinjenim u obnovi.

Mons. Šaško prvo je u crkvu stigao s don Mariom Bobićem, župnikom na Knežiji, gdje su ispred restauriranog kipa Marije Pomoćnice započeli devetnicu uoči župne svetkovine koju će vjernici i salezijanci slaviti 24. svibnja.

Prije početka mise pročitana je kratka povijest župe i crkve u kojoj je značajnu ulogu u početku imao bl. Alojzije Stepinac. Procesija koja se protezala kroz gotovo cijelo dvorište krenula je u crkvu uz skladbu “Ecce sacerdos magnus” salezijanca don Jerka Gržinčića koja je izvedena kada je kardinal Stepinac postavio kamen temeljac u župi koju je povjerio salezijancima u tadašnjem predgrađu Zagreba.

Don Mario Bobić pozdravio je mons. Ivana Šaška koji je u uvodnom pozdravu između ostalog rekao: „Obnovljeni dom više je od novoga doma, jer u sebi čuva poveznice s riznicom prošloga i pokazuje snagu sadašnjega, a jedno i drugo živi od pouzdanja u darovanost vječnoga.“ Uslijedilo je posvećenje sjedišta koje je također novizrađeno kao još i ambon i krstionica, koji su posvećeni uoči službe čitanja i odnosno čina Vjere.

U prvom djelu homilije biskup Šaško je napomenuo: „Promatrajući našu posvetu i blagoslov netko bi mogao pomisliti da svetost pridajemo predmetima, djelima ljudskih ruku. No, to je uistinu daleko od istine. Bog je nama predao sebe. Njemu dolazimo i okupljamo se u prostoru, koristimo se predmetima koji su znakovi njegove ljubavi, prožeti njegovim Duhom, bez kojega ne mogu biti ni tragom ni izvorom života i radosti.“

On je odraz onoga kamena koji odbaciše graditelji, ali je postao kamen zaglavni.

Prisjetio je mons. Šaško kako je „u kronici teško ne primijetiti da je nadbiskup Alojzije u ratnoj godini 1942. kamen temeljac ove crkve blagoslovio dana 11. listopada, a to je dan na koji će četiri godine kasnije nedužan biti osuđen od komunističkih totalitarista. On je odraz onoga kamena koji odbaciše graditelji, ali je postao kamen zaglavni. Krist je zaglavlje spasenja cijeloga svijeta, a bl. Alojzije dio je toga kamena u našoj povijesti vjere i Crkve. Neki su taj kamen odbacili, a mnogi su ga prihvatili, sačuvali spomen svjedočanstva i očitovali njegovu snagu čak i u sitnicama. Ljubav čuva i pamti sitnice, jer i Bog voli sitnice…“

„Bog se svima daruje u svojoj dobrostivosti, ali nije ničije vlasništvo. Štoviše, najistinitiji Božji dom, uz sve velebne bazilike i katedrale, koji mu možemo dati jest naš život. Mi smo hram Božjega Duha. Isusov vapaj zapravo glasi: Ne trgujte otajstvom života! To vrijedi za svako vrijeme i za svaku vlast. I taj vapaj je i danas u Hrvatskoj potrebno ponajprije čuti, ali ga i viknuti: Ne svodite život na zakone tržišta; i kada govorite o životu nikada nemojte pitati: Čemu koristi? Kakva korist od njega? S tim pitanjem blijedi sva ljepota i otvara se ponor zala. Život nije stvar kojom se koristi; uvijek je dar koji se može samo primiti.“ – rekao je mons. Šaško oslanjajući se na evanđelje (Iv 2,13-22) i završio propovijed riječima: „Razorite ovaj hram, za tri dana zaživjet će Božja blagost, ona koja ljepotom srca stvara ljepotu kamena, ljepotu umjetničkih djela, i nadasve ljepotu zagrljaja bližnjih, oko Kristova oltara, u domu Crkve. Ne trgujte otajstvom života…“

Bog se svima daruje u svojoj dobrostivosti, ali nije ničije vlasništvo.

Oltar je posvećen prije euharistijske službe. U njega su umetnute relikvije bl. Alojzija Stepinca i relikvije koje su bile u starom oltaru. Na kraju misnog slavlja don Tihomir Šutalo zahvalio je svima koji su doprinijeli obnovi crkve, posebno Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, izvođačima radova i donatorima. Prigodni darovi uručeni su mons. Šašku, don Mariu Bobiću, župniku, koji je danonoćno pratio tijek obnove, i don Ivanu Šibaliću, koji je kao župnik na Knežiji vodio pripreme za obnovu.

Nakon trosatnog misnog slavlja vjernici su ostali u dvorištu župe gdje su uz kolače i sokove nastavili slavlje ovog velikog dana za župu na Knežiji i Hrvatsku salezijansku provinciju koja crkvu Marije Pomoćnice na Knežiji smatra svojim središtem.