Kao dječak o svom pozivu nije mnogo razmišljao

Mons. Roko Glasnović kao dijete nije mnogo razmišljao o svećeničkom pozivu, a u obitelji ga nitko nije nagovarao na svećeništvo. “Roditelji mi nisu rekli da moram ili trebam biti svećenik, niti su nam zabranili ići za svećenika. Naime, znam da su nekim kolegama, koji su bili jedinci, njihovi roditelji branili biti svećenikom. Neki su čak i školu mijenjali, sve dok nisu vidjeli da ga trebaju pustiti, dati mu slobodu. Smatram kako svatko treba biti slobodan odlučiti i sam odgovoriti na poziv koji Bog upućuje”, rekao je mons. Glasnović u nedavnom intervjuu za HKR.

Ako su u Bibliji mogla dva brata, možemo i mi

U obitelji Glasnović dva su brata i dvije sestre, pa se tako postavljalo pitanje kako će dva brata biti svećenici u istoj biskupiji. Don Franjo Glasnović, brat mons. Roka Glasnovića župnik je u Vodicama i dekan Vodičkog dekanata, dok je mons. Roko Glasnović prije imenovanja dubrovačkim biskupom bio župnik u župi Pohođenja BDM u Njivicama i povjerenik za pastoral braka i obitelji Šibenske biskupije. Uzor u svećeničkoj službi dvojice braće biskupa braća su apostoli, Andrija i Petar te Jakov i Ivan, pa je tako novoimenovani biskup rekao “ako su u Bibliji mogla dva brata, možemo i mi”.

Dakle, ja se u Crkvi osjećam kao kod kuće, jasno kad negdje dođeš uvijek treba neko vrijeme za upoznavanje, za prilagođavanje

Mons. Glasnović koji je bio tajnik šibenskim biskupima mons. Anti Ivasu i mons. Tomislavu Rogiću u Crkvi se osjeća kao kod kuće, a novu službu, na neki način smatra povratkom kući. Još mu je djed pričao kako je njegova obitelj porijeklom iz Dubrovnika, odakle su došli u Janjevo. Svetog Vlaha kao dječak je smatrao svojim zaštitnikom otkad je čuo da njegov djed odlazi na hodočašća sv. Vlahi u Dubrovnik.

Trinaest godina u obiteljskom pastoralu

Kao kod kuće osjećao se i na mnogim drugim mjestima u kojima je vršio službu. “Gdje god sam bio, osjećao sam se kod kuće, bilo to u splitskoj Bogosloviji, bilo to u Rimu u Zavodu sv. Jeronima, bilo to u Šibeniku, bilo to u Zagrebu. Dakle, ja se u Crkvi osjećam kao kod kuće, jasno kad negdje dođeš uvijek treba neko vrijeme za upoznavanje, za prilagođavanje”, rekao je mons. Glasnović.

Mons. Roko Glasnović drugi je svećenik po mladosti u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, a svećenik je od 2005. godine. Prije biskupskog imenovanja djelovao je u Šibenskoj biskupiji šesnaest godina, a nova dužnost zatekla ga je na službi ravnatelja Katoličkog školskog centra Šibenik za odgoj i obrazovanje djece o čijem djelovanju je rekao slijedeće. “Centar iz dana u dan raste, no da bi Centar rastao treba i djece i osoblja. U sklopu Centra imamo i vrtić koji polazi sedamdesetak djece, u osnovnoj školi je oko 315 djece. Imamo i cjelodnevni produženi boravak. Moramo svi biti kao obitelj, moramo paziti da Centar, škola, ne postane „parking“ gdje roditelji ostave svoju djecu, kako su nam svojedobno rekli za jednog posjeta Italiji. No, možemo kazati da brinemo o cjelini, o potrebama i djece i roditelja.”

Zaručnici moraju razumjeti da kad ulaze u brak trebaju tražiti dobro u drugom, to je najvažnije.

Trinaest godina bavio se i obiteljskim pastoralom, a član je i Vijeća za brak i obitelj HBK. Mons. Roko Glasnović u razgovoru za HKR rekao je da Crkva ne treba odustati od praćenja mladih bračnih parova te da bližeg praćenja brakova i obitelji u krizi nikada nije dovoljno. No, istaknuo je kako mladi prilikom ulaska u brak, ovaj sakrament trebaju shvatit ozbiljno te tražiti dobro jedno u drugome služeći jedno drugome. “Zaručnici moraju razumjeti da kad ulaze u brak trebaju tražiti dobro u drugom, to je najvažnije. Mi uvijek tražimo svoje dobro. Žena traži dobro kod muža, muž traži dobro kod žene. Ako je drugoj osobi dobro, meni neće biti loše. No mi uvijek volimo druge ispravljati. Crkva promišlja treba li tu bračnu pripravu produžiti, produbiti, što učiniti. Ima mnogo potreba, ali i projekata. Radi se na tome. No jedno je sigurno, ne treba odustati od praćenja mladih bračnih parova”, istaknuo je.

Upoznati i slušati drugoga kao što je Krist činio

U svom prvom govoru nakon biskupskog imenovanja mons. Glasnović spomenuo je kako bi volio graditi mostove ondje gdje su porušeni. Rekao je kako je most jako važan u obnovi komunikacije, zajedništva i u poboljšanju međuljudskih odnosa. “Došla mi je ta slika mosta, a vezana je i za Pelješki most. Imamo i sliku Pontifexa, Krist je most između neba i zemlje. Sakramenti su most između neba i zemlje, to je ta slika mosta koja spaja dvije stvarnosti, a onda i dvije osobe, spaja nas s drugima, mislim da je most jako važan, u obnovi komunikacije, zajedništva, a isto tako u poboljšanju međuljudskih odnosa”, rekao je.

Pustimo malo da drugi kažu svoje mišljenje. Naučimo se slušati druge. To su poruke i sinode i evanđelja

Kada je u pitanju kvalitetna komunikacija među ljudima, u obitelji, u prijateljskim odnosima i u profesionalnim odnosima, mons. Glasnović rekao je kako bismo komunikaciju na svakom od ovih područja mogli poboljšati tako da mislimo malo više na druge, a manje na sebe jer je tako činio Isus Krist. “Svatko treba svoje probleme rješavati, ali trebamo malo pripaziti na taj naglašeni individualizam, subjektivizam, gdje je „Ja“ u prvom planu. Pustimo malo da drugi kažu svoje mišljenje. Naučimo se slušati druge. To su poruke i sinode i evanđelja. Upoznati, slušati drugoga, i onda će se naći najbolji odgovor na korist i na dobro svima.”

Ovdje možete pročitati cijeli intervju sa mons. Rokom Glasnovićem: