Blaženog Miroslava Bulešića Crkva stavlja pred nas kao uzor svetačkog života. Za svećenika je zaređen 11. travnja 1943. godine u župnoj crkvi u Svetvinčentu, a već 24. kolovoza 1947. godine brutalno ubijen, braneći svojim tijelom i životom svetohranište i u njemu Presveti Oltarski Sakramenat na krizmi u Lanišću kada je imao 27 godina. Crkva ga je proglasila blaženim 2013. godine.

Umirovljeni porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan imao je posebnu ulogu u širenju saznanja o istarskom svećeniku Miroslavu Bulešiću i njegovom procesu beatifikacije. Naime, ono što veže blaženog Bulešića i mons. Milovana je ista rodna župa Svetvinčenat.

Umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan

“Među mojim najranijim sjećanjima je svakako ono na mučeništvo blaženog Miroslava Bulešića. Sjećam se iz ranog djetinjstva kada je stigla ta vijest o mučeništvu i ubojstvu tog mladog i divnog svećenika do naše obitelji. Naime, živjeli smo u susjednom selu od Bulešićevog sela udaljenog 3, 4 kilometra, ali u istoj župi te smo čak bili u dalekim rodbinskim vezama te moram spomenuti kako je i moj otac 1945. stradao od ruke partizana kao i drugi istarski narodnjaci prije završetka Drugog svjetskog rata. Sjećam se kako su se susjede dovikivale što se to dogodilo na krvavoj krizmi te godine.”

Mons. Milovan otkrio je kako je vlč. Bulešića sigurno susretao kao dijete jer je on kao prijatelj njegovog oca te drugi svećenici dolazili u posjet njihovoj obitelji, ali ga se ne sjeća.

“Moja starija braća ga se sjećaju iz Sjemeništa u Pazinu jer im je bio odgajatelj. Sjećaju ga se jako živo, osobito Vjekoslav koji je bio vicepostalutor u kauzi bl. Miroslava Bulešića.”

Izlazak iz rodne kuće Miroslava Bulešića na dan mlade mise / Foto: miroslavbulesic.com

Upravo najveći broj dokumenata vezanih za kauzu bl. Miroslava Bulešića nose potpis mons. Milovana koji je s pokojnim bratom mons. Vjekoslavom Milovanom neumorno radio na širenju istine o životu hrvatskog mučenika.

“Moj brat mons. Vjekoslav Milovan bio je 25 godina tajnik prvo Jugoslavenske biskupske konferencije, a potom Hrvatske biskupske konferencije. Njegova služba u Zagrebu završila je 1998. godine, kada sam ja zaređen za biskupa i spremao se za povratak. Međutim, morao je tad na jednu operaciju i kad se trebao ustati, samo je padao. No, opet je morao na operaciju i preživio je iako je bila mala vjerojatnost. Ne znamo je li to bilo Bulešićevo čudo, ali tada se tražio postulator za kauzu beatifikacije Miroslava Bulešića i našao se. S Vjekoslavovim povratku u biskupiju taj je problem bio riješen. Njemu je to bila velika radost jer je osobno poznavao Bulešića, a i bio je i stručna i marljiva osoba. To je bio jedan veliki posao koji je uključivao prikupljanje svih biskupijskih dokumenata u sklopu kauze za beatifikaciju Miroslava Bulešića.”

Podsjetimo, vlč. Miroslav Bulešić proglašen je blaženim 28. rujna 2013. godine u pulskoj Areni. Taj je dan ostao u dubokom sjećanju mons. Ivana Milovana.

“Mislim da je taj događaj osobito ostao u sjećanju prefekta Kongregacije za kauze svetih kardinala Angela Amata koji je proglasio blaženim Miroslava Bulešića. Smatram kako je on taj događaj posebno doživio jer, kako je rekao, taj čin u pulskoj Areni ambijentalno ga je podsjetio na mučeništvo vjernika rane Crkve. Moj najdomljiviji trenutak toga dana bio je dugi tihi pljesak nakon što je Miroslav Bulešić proglašen blaženim i otkrivenja njegove slike. Taj dugi, dugi pljesak životu i mučeništvu ovog svećenika na glasu svetosti koji je toliko dugo bio ozloglašen od službenih vlasti jer se njegovo ime nije smjelo ni spomenuti. Upravo je blaženi Miroslav Bulešić simbol kršćanskih mučenika suvremenog doba.”