“Blagoslovljen Gospod, Bog Izraelov, jer je posjetio i donio otkupljenje svome narodu” (Lk 1,68).

Katekizam Katoličke crkve objašnjava da je blagoslov „susret Boga i čovjeka. … Molitva blagoslova je čovjekov odgovor na Božje darove: jer Bog blagoslivlja, ljudsko srce može zauzvrat blagosloviti Onoga koji je izvor svakog blagoslova” (br. 2626). Blagoslov, kao molitva, najpotpunije pokazuje kako je molitva dvosmjerna ulica. Vidimo i priznajemo dobre darove koje nam je Bog dao, darove koje često nazivamo “blagoslovima”. Čineći to, dajemo Bogu čast svoga štovanja, kako u privatnoj molitvi, tako i dok molimo kao zajednica.

Hebrejska riječ koja je prevedena kao “blagoslivljati” također znači “klečati”, položaj klanjanja koji pokazuje obožavateljevu poniznost pred Onim koga se obožava. Često u psalmima vidimo upućivanje na ovaj molitveni položaj u kontekstu blagoslova Boga: „Uđite, poklonimo se u obožavanju, kleknimo pred Gospodinom koji nas je stvorio. Jer on je naš Bog, mi smo narod koji on pastira, ovce u njegovim rukama” (Ps 95,6-7). Molitva klanjanja “uzdiže veličinu Gospodina koji nas je stvorio i svemoguću moć Spasitelja koji nas oslobađa od zla” (KKC, br. 2628).

Ponekad riječi “blagoslovi” i “hvalimo” koristimo naizmjenično, ali to su zapravo različite vrste molitve. Da bismo ih razlikovali, moglo bi pomoći razmisliti o tome tko nas sluša kada blagoslivljamo ili hvalimo. Možemo hvaliti Boga drugima, opisujući nekome drugome koliko je Bog bio dobar prema nama, a možemo slaviti Boga s drugima – ali kada blagoslivljamo Boga, to je izravno upućeno Bogu: opisivanje Bogu koliko je bio dobar prema nama.

Veličanje Božje dobrote, moći i veličanstva u našoj molitvi blagoslova i klanjanja naglašava našu vlastitu ovisnost o njemu i naš položaj poniznosti u usporedbi s Bogom. Psalmist objavljuje: “Pojavi se na nebesima, Bože, slava tvoja nad svom zemljom!” (Ps 108,6). Molitva blagoslova i klanjanja naš je način da uzdižemo Boga, proglašavajući ga našim spasiteljem i Gospodinom.

Molitva u blagoslovu i klanjanju naša je najdublja komunikacija s Bogom. Ne tražimo ništa, ništa ne ispovijedamo, pa čak i ne zahvaljujemo. Mi ga jednostavno obožavamo zbog toga što ga obožavamo. Molitva blagoslova i klanjanja može proizaći iz zahvale; ta molitva zahvalnosti prelazi u jednostavno razmišljanje o Božjoj veličini. Molitve blagoslova i klanjanja mogu biti čak i molitve bez riječi: klečeći položaj (ili pognuta glava ako ne možete kleknuti) i tišina kontemplacije i klanjanja ponekad mogu izraziti više od naših riječi.

Molitva blagoslova i klanjanja proizlazi iz naše vlastite potrebe da se prisjetimo da je Bog Bog i da je Bog izvor svega života i svake dobrote. Moleći na ovaj način, dovodimo u red svoje duhovne prioritete.

Gdje to vidimo u misi?

Blagoslivljamo Boga mnogo puta tijekom cijele mise, počevši od Glorije, koja je i molitva blagoslova i hvale. Neposredno prije naviještanja Evanđelja, zajednica kliče: “Slava tebi, Gospodine”. Liturgija euharistije počinje molitvom slavljenika: “Blagoslovljen si, Gospodine Bože svega svijeta”. U euharistijskoj molitvi “Svet, svet, svet” je molitva blagoslova, kao i doksologija na kraju molitve Očenaša: “Jer je tvoje kraljevstvo, čast i slava, sada i zauvijek.”

Naše držanje u određenim trenucima mise označava trenutke klanjanja: klečimo tijekom posvete i ponovno nakon molitve Očenaša sve dok se tabernakul ne zatvori nakon pričesti. Molitvenim držanjem pokazujemo i bez riječi svoju poniznost u samoj Božjoj prisutnosti u Euharistiji.

Što sveci kažu o blagoslovu i klanjanju?

“Sreća čovjeka na zemlji, djeco moja, je da bude jako dobar; oni koji su vrlo dobri blagoslivljaju dobrog Boga, oni ga ljube, slave ga i rade sva svoja djela s radošću i ljubavlju, jer znaju da smo na ovom svijetu samo da služimo i ljubimo dobroga Boga.” (Sv. Ivan Vianney, O spasenju).