Merz je zainteresiran i za razne društvene probleme, koje gleda u svjetlu vjere. Uvjeren je da kršćanska vjera daje rješenje socijalnim zlima samo ako se prihvate i provedu njezina načela.

Zato u Orlovskom vjesniku objavljuje tri nacrta predavanja za orlove pod jednim nazivom “Kršćanski društveni poredak”. U prva dva obrađuje suvremene zablude današnjega ljudskog društva. Zablude koje analizira jesu liberalizam, naturalizam i racionalizam. Nakon analize zabluda daje i rješenja u svjetlu vjere. Racionalizmu, koji se poziva na razum kao na jedini kriterij istine i dobra, Merz suprotstavlja Crkvu i njezin kriterij, te kaže:

“Kao katolici zabacujemo racionalizam i hoćemo da našim životom ne vlada samo razum, već vjera i razum. Stoga, ako ne želimo biti racionalisti, moramo se, nakon što smo svojim razumom razmislili, pitati prije svakog našeg čina: a što o tome veli Crkva Božja?”(str. 4).

Naturalizmu koji, među ostalim, iznosi nauk da je ljudska narav neiskvarena i dobra, Merz suprotstavlja nauk Crkve o istočnom grijehu. Analizirajući liberalizam, Merz je daleko opširniji i detaljniji. Pretjeranom naglašavanju slobode od strane liberalizma Merz suprotstavlja načelo:

“Katolik veli: sloboda se sastoji u tome da čovjek čini samo ono, što vodi do istine i dobrote. Sve ostalo nije sloboda, već razuzdanost.”(str. 4.)

Država može napredovati samo ako se vodi katoličkim načelima

U nastavku razlaže koje su dužnosti države u odnosu na liberalizam i na zaštitu prava kršćanske vjere. Država je dužna štititi prava, ali da se izbjegne veće zlo, često mora tolerirati krivovjerje. No treba težiti za idealom “da jedino prava vjera ima pravo na slobodu”. Jer kao što je pojedinac čovjek dužan davati Bogu čast, tako isto “država mora po svojim vođama Bogu javno i službeno odavati čast”(str. 8).

Istini i pravoj vjeri u svakom slučaju valja dati slobodu.

Međutim, jamstvo sreće i blagostanja za državu jest, prema Merzu, jedino Katolička Crkva koja je u stanju svojim naukom usrećiti države: “Ona ispovijeda načelo da istina i zabluda ne smiju biti ravnopravne, da u idealnom poretku ne smije postojati sloboda savjesti i vjere, već da jedino istinita vjera ima pravo na opstanak. A ondje gdje nije narod više katolički, interesi općeg dobra i manjeg zla (da se izbjegne većem zlu) iziskuju da se dade sloboda ne samo istini, nego i zabludi. Ali istini i pravoj vjeri u svakom slučaju valja dati slobodu”(str. 8.) Na kraju zaključuje da je svaka država dužna “pomagati čovjeku da postigne svoju konačnu svrhu, dužna je štititi katoličku vjeru, davati slobodu samo istini i dobru”(str. 8).

Obitelj, domovina, čovječanstvo, Crkva

U trećem nacrtu predavanja Merz obrađuje pojam društva i pokazuje bitnu čovjekovu značajku društvenosti, te analizira razna društva: obitelj, domovinu, čovječanstvo, naše dužnosti prema tim društvima. No osim tih društava, tvrdi dalje Merz, postoji Crkva koja je daleko uzvišenije društvo i koje zadovoljava duhovnim potrebama čovjeka, njegovoj svrsi, spoznaji Boga i njegove službe.

“Crkva je sveopće vjersko društvo, koja se rasprostire cijelom zemljom i koje će trajati do konca svijeta. Crkva je duhovna domovina u koju Bog zove sve duše bez razlike. Budući da je cilj toga društva duhovan, vječan, vrhunaravan, to je Crkva daleko uzvišenije društvo nego li obitelj, domovina, stalež i čovječanstvo. Nju moramo ljubiti više negoli i jedno drugo društvo.”

Zalaganje za mir na temelju kršćanskih načela

Merzova zainteresiranost za društvene probleme koje promatra uvijek očima vjere vidi se iz nekoliko članaka o društveno-vjerskim problemima, pokretima i nastojanjima kod katolika drugih zemalja. Tako u članku ‘Internacionalni demokratski kongres u Beču’ opisuje nastojanja katolika za mir među narodima. Ističe kako je skupini Marca Sagniera, začetnika te akcije, stalo do toga “da lansira u svijet ideju kršćanske snošljivosti i da pridobije javno mišljenje cijeloga svijeta za internacionalno kršćansko shvaćanje.” Cilj je u stvari te akcije da se i katolici i nekatolici združe, spriječe buduća krvoprolića i tako osiguraju mir u svijetu uz pomoć kršćanskih načela.

Protiv nacionalizma, ali i internacionalizma

Merz također obrađuje i problema nacionalizma gledanog u svjetlu katoličke vjere. U članku o zdravom i nezdravom nacionalizmu nastoji točno odrediti pojam zdravog nacionalizma, kao i nedostatke nezdravog. Obilno se koristi navodima i izjavama raznih francuskih autora, a članak je izradio prema anketi objavljenoj u časopisu “Les Lettres”. Glavna mu je ideja u tome da je nacionalizam dopušten samo ako se ne kosi s naukom Crkve.

“Zdravi nacionalizam valja podrediti prirodnom i božanskom pravu, načelima pravednosti i poretka koja je Bog duboko zasadio u ljudsku narav, te socijalnom moralu prema nauku Katoličke Crkve.”

Istu analizu provodi i u vezi s internacionalizmom. Zaključuje članak tvrdnjom da je “nezdravi nacionalizam, kao i loš internacionalizam, plod materijalističke kulture” i stoga, da bi se predusrele loše posljedice prvog nacionalizma, “treba javni i privatni život opet kristijanizirati i u narodu probuditi žarku ljubav k Svetoj Stolici”. Da bi se to postiglo, najprije moraju svećenici biti što bolje prožeti tim duhom i odanošću.