Dok sam odrastao, povremeno bih "uhvatio" oca dok je završavao molitvu krunice rano u subotu (započeo je u miru dok smo ostali spavali), ili primijetio da je ostavio svoju krunicu na stoliću za kavu dok je pokraj odmarao. Imao sam blagoslov vidjeti njegov primjer. Drugi muškarci znaju da su im očevi stavili krunicu u svoj ormarić na poslu (pokušajte pronaći katoličkog vatrogasca koji nema ni krunicu ni svečevu medalju) ili je čak samo drže u džepu, gdje s vremena na vrijeme ' zastanu i dodirnu je. Ali za one muškarce koji nisu to "vidjeli" ili "čuli", kako možemo shvatiti krunicu kao mušku pobožnost?
Krunica je prikrivena
Žestoka točka zastrašivanja u našoj kulturi je strah da ćemo postati licemjeri (a znamo koliko je Isus to volio…), piše Sam Guzman s portala Catholic Gentleman. Suočeni s vlastitom slabosti, želimo biti autentični o tome tko smo, za što smo sposobni i u što vjerujemo. Umjesto da emitiraju ili projiciraju lažnu sliku o sebi kao moćnim svecima, muškarci radije drže stvari na niskom nivou. Problem je što to načelo autentičnosti – koje je uistinu plemenito – može biti naše uništenje. Kad nismo utemeljeni u nečem čvrstom, udaljit ćemo se od izvora. Nismo svi pozvani na neku vrstu grandioznog svjedočenja, poput mučeništva ili propovijedanja, ali moramo biti vjerni. Krunica nudi strukturirani program za izgradnju temelja vjere u našim dušama u tajnosti, tako da kada dođu oluje naša srca budu dovoljno jaka da budu istinita.
Krunica nas naoružava za duhovni rat
Činjenica je da je duhovni život rat (usp. KKC 2725). Sveti Pavao to ovako kaže: „Jer se ne borimo protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstva, protiv vlasti, protiv svjetskih vladara sadašnje tame, protiv duhovnih vojski zlih na nebesima“ (Ef. 6,12). Da bismo se borili u bitci, moramo obući oklop Svjetla (Rim. 13,12)! Fratri dominikanci nose krunicu na lijevoj strani, na strani koja je nosila mač starih vitezova. U borbi duhovnog života molitva je jedino oružje i njome se treba koristiti. Često. Neprestano. Pobožnost krunice obnovila je život talijanskog odvjetnika iz 19. stoljeća Bartola Longa (koji je bio zarobljen u svijetu okultnog i često sanjao da si oduzme život), a bez sumnje će nam pobožnost krunice pomoći da prevladamo zla koja nas muče. Kušnje i ciklusi grijeha 21. stoljeća ne posjeduju nas, jer krunica pripovijeda o najvećem osvajanju svih vremena: o pobjedi života i svjetla nad grijehom i smrću.
Krunica Foto: Pixabay
Krunica posvećuje našu kontemplativnu stranu
Poput popravljanja stvari po kući, rješavanja kriza na poslu ili drugačijeg projektiranja i izgradnje, muškarci vole razmišljati o problemima. Već sam čuo da je rečeno da tijekom vremena određenog za molitvu ljudi trebaju razbistriti svoje umove, tako da mogu biti potpuno usredotočeni na Boga. To mi se čini neprirodnim. Moje je iskustvo da Bog želi da pred Njega stavimo nered i blato naših života, a ne da to skrivamo od Njega. To je sama slava kršćanstva – načelo utjelovljenja – da bi se Bog spustio našem svijetu i posvetio ga, uzdigao ga k sebi. Otajstva krunice navode nas na razmišljanje i kontemplaciju o stvarima našeg života, a istodobno nam daju priliku da svoje borbe predamo Gospodinu. Kad razmišljamo o otajstvima krunice, pridružujemo svoje živote Kristu. Moleći krunicu, Bog probija otvrdnulu ljusku naših srca i otvara mu mjesto. Govorit će nam, o problemima našeg vlastitog života, kroz krunicu.
Isus je tako rekao!
Još od vjeronauka u drugom razredu, Isus je obično pravi odgovor. Ne uzimajući sve teološke, možemo jednostavno reći: muškarci trebaju moliti krunicu jer nam je On to rekao. S križa Isus govori svetom Ivanu: “Evo ti Majke !” (Iv 19,27). Ta zapovijed “gledati” nije samo sv. Ivana – i naša je. Gledati, primati, uživati, biti pažljiv, uživati: ovo je zapovijed. Po Marijinom zagovoru na križu i u krunici, Isus dogovara da nam se otvori i izlije na nas riznica milosti povezanih s Njegovom Bezgrješnom Majkom. Ali ostaje nam da je tražimo, da je gledamo.
