Svojim govorima papa Franjo često zna izazvati oprečne reakcije. Neke mu rečenice znaju zazvučati dvosmisleno pa ih netko protumači na jedan način, a netko na sasvim drugi. Katkada Papa i sam reagira pojašnjavajući što je zapravo htio reći. Ipak bismo mogli kazati da postoje dvije teme o kojima je uvijek vrlo jasan i izravan: pobačaj i korupcija. Tu dodatna pojašnjenja nisu potrebna, nemoguće ga je tumačiti na različite načine. Franjo je jasno protiv oba ova društvena fenomena. Budući da su lokalni izbori u BiH u nadolazeću nedjelju, mi ćemo se ovdje pozabaviti korupcijom.

Korupcija vonja na trulež

Nakon što je 2013. argentinski kardinal Jorge Maria Bergoglio postao poglavar Rimokatoličke Crkve uzevši ime Franjo, jedna od prvih njegovih knjiga prevedenih na hrvatski jezik bila je Korupcija. Zlo našega vremena (Verbum, Split, 2013.). Snažan naziv privlačio je čitače koji su otkrivali da je sadržaj još izravniji od samih korica. „Grješnik da, korumpiran ne!“ (str. 9), viče tada kardinal Bergoglio s prvih stranica knjige. Čak kaže da se korupcija ne može oprostiti jer korumpiran čovjek ne traži oprost nego normalizira svoje stanje. Zato Franjo podcrtava da „korupcija nije čin već stanje, osobno i društveno stanje u kojemu se čovjek navikne živjeti“ (str. 40). Duša korumpiranog čovjeka je „anestezirana“ te ju iz takva stanje mogu izvući samo bolesti, gubitak bogatstva ili voljenih osoba, tvrdi Papa. „I stoga više no oproštena, korupcija mora biti izliječena“ (str. 24).

Čak kaže da se korupcija ne može oprostiti jer korumpiran čovjek ne traži oprost nego normalizira svoje stanje.

Za korupciju papa Franjo tvrdi da „zaudara. Da, korupcija vonja na trulež“ (str. 23). No još je veći problem što se duša „privikava na vonj korupcije. Događa se isto kao sa zatvorenim prostorom: samo onaj koji dolazi izvana primjećuje ustajali zrak“ (str. 44).

Korupcija je toliko problematična jer čovjeku oduzima njegovo dostojanstvo. U korupciji čovjek „kao da prestaje biti osoba i postaje roba (…) baš je roba! Kupuje i prodaje: ‘Ovaj čovjek, da, košta toliko: možeš ga kupiti i možeš ga prodati!’ To je definicija: on je roba!“, ustvrdio je Franjo u jednom od svojih brojnih papinskih govora (Grešnici u bijelim rukavicama, meditacija dana, 17. lipnja 2014.) u kojima se doticao ove teme. Što je njegov pontifikat više odmicao, to je ovoj temi bio grublji pa je tako rekao: „Korupcija je oblik bogohuljenja (…) nema Boga, ima boga novca, boga blagostanja, boga iskorištavanja“ (Razmišljati o svršetku, meditacija dana, 24. studenoga 2016.). Ali je vjerojatno njegova najizravnija izjava o korupciji ona koju je uputio u govoru sudionicima Međunarodne konferencije udruženja katoličkih poduzetnika (Uniapac), 17. studenoga 2016., rekavši: „Korupcija znači postati sljedbenici đavla, oca laži“.

I u BiH je jasno zašto Papa govori o korupciji

Ne moramo ići u Argentinu da bismo istraživali o čemu to govori Papa. Čim promotrimo situaciju u BiH, jasan nam je svaki citat ovdje iznesen. Znamo da smo se navikli u tome živjeti i da se uzrečica „pa svi to rade“ toliko udomaćila kao da se, rekavši to, briše sva moralna problematika koruptivnih radnji. Takvo se stanje toliko normalizira da se ni ne ispovijeda. Jer „to se danas radi tako – kako ću drukčije do posla?“ Gubljenjem moralnog kompasa mijenjamo sliku čovjeka i međuljudskih odnosa. Kada ste čuli da netko za nekoga kaže: „On ti je pošten čovjek“? Ja nisam odavno. Očito je takva vrsta ljudi izumrla. Sada ćemo nekoga komplimentirati riječima: „On ti je sposoban.“ A to pak znači da „ima vezâ“. A nisu krvne veze ni srodstva, nego pipci koruptivne hobotnice.

Takvo se stanje toliko normalizira da se ni ne ispovijeda.

„Mali čovjek“ u svemu tome smatra da drugog rješenja nema. I da ja bezveze solim pamet iz udobne stolice župnog ureda koja ne zna što znači „potezati veze“ da bi se dobio posao. Ne. Ja pišem iz perspektive svećenika koji poznaje korupciju i u Crkvi, a ne samo u društvu. Iz perspektive svećenika koji zna kako napredovati u svećeničkoj „karijeri“ samo kad bi začepio nos i progutao vonj korupcije. Pišem također iz perspektive svećenika koji se u svome djelovanju susreće s ljudima koji su osjetili udarce pipaka već spomenute koruptivne hobotnice. Pišem i kao onaj koji ima svećeničku dužnost ukazati na društvenu nepravdu (usp. Gaudium et Spes 76).

No bez obzira na mene, pročitajte još jednom citate pape Franje. Oni govore sami za sebe. Korupcija je zlo našega vremena, donosi Nedjelja.ba.