Fra Stjepan Brčina koji četvrtkom na zagrebačkom Svetom Duhu okuplja mnoštvo mladih na “Duhovno-duhovitim večerima” istaknuo je kako taj broj mladih pokazuje kako su oni u potrazi za vjerskim sadržajem.

“Po broju i angažmanu mladih vidljivo je kako ih to zanima jer oni bi u tome vrijeme mogli raditi bilo što drugo. To mi je alarm u glavi da mladi traže sadržaj te da razmišljaju o smislu. Trebamo tražiti modele koje funkcioniraju kako bi privukli mlade te se moramo bolje prilagoditi. Kao da smo zaskočeni time. Moram reći da je sadržaj vjere uvijek isti, ali ga se prenosi na jedan drugačiji način. Kao da imamo strah odustati od pastorala te nam je lakše gledati prazne crkve nego prilagoditi se i probati tražiti drugi način te se odvažiti približiti sadržaj vjere drugačijim metodama.”

Naglasio je kako mnogi mladi nisu naučili na riječ služenje te da zbog toga što nisu na to naučili ne pronalaze smisao u svom životu.

“Kad se iskusi služenje drugima to je neusporedivo s pasivnim sudjelovanjem. Odričeš se slobodnog vremena i doživljavaš ispunjenje. Zato imamo ‘duhovne posvuduše’ koje se nigdje neće uključiti. Poručujem mladima: samo probaj služiti i vidjet ćeš radost služenja”, poručio je fra Stjepan.

Budući da prati mlade prilikom razlučivanju poziva p. Dalibor Renić istaknuo je da se demografija kandidata za svećenike promijenila. Objasnio je kako su se prije na duhovni poziv mladići i djevojke odlučivali ranije, ali danas velika većina dolazi nakon određenog radnog iskustva i studija.

“Uvijek su bile nesigurnosti i sigurnosti. Prepoznavanje duhovnog zvanja traži vremena. Korijen zvanja je Bog, a ne sami mi, jer prepoznavanje traži potvrdu od Bogu.”

P. Dalibor naglasio je kako odluka volju za predanjem i prepuštanjem situacije u Božje ruke, a predanje traži pouzdanje u Gospodinu. Taj korak, kako je rekao, uistinu je najteži.

Govoreći o sposobnosti donošenja odluka za pravi poziv i za zanimanje stručnjakinja za to područje Ivona Zgrabljić naglasila je kako je od malih nogu važno uočavati što volimo raditi i za što smo talentirani kako bismo izrasli u zadovoljne osobe.

“Cijela ta ideja o radu s djecom i s roditeljima i učiteljima krenula je kad smo primijetili da su se odrasli na svom putu razumijevanja talenata zagubili. Treba znati važnost koncept karijernog razvoja te kako donositi odluke u tom području. Odrasli to ne znaju, a kamoli djeca i mladi. U trenutku izbora kad bi odrasli trebali biti savjetnici, daju često savjete u stilu to ti je sigurno. Ali neki su uistinu u nesigurnim zvanjima,  a daju se cijeli. Odrasli daju savjete iz svoje perspektive, a ne vide tko su djeca i zato vidimo puno nezadovoljnih ljudi.”

Zgrabljić je naglasila da smo stvoreni za davanje te kad se radi s ljubavlju čovjeka se obnavlja i onda se on ne troši.